PUTOPIS: Putevima islamskog naslijeđa Malte i Sicilije (FOTO+VIDEO)

Ceman
Autor članka: Ceman travanj 14, 2019 14:52

PUTOPIS: Putevima islamskog naslijeđa Malte i Sicilije (FOTO+VIDEO)

 

Autor: Muhamed ĆEMAN

 

Naša putovanja Mediteranom nastavljamo u proširenom sastavu. – Našem sada već uigranom timu priključili su se još Emir, Jahja i Bato, tako da nas je devetorica, ali svi sa jednim jedinim ciljem. – Podsjetiti sebe, a zatim i druge na bogato islamsko kulturno naslijeđe Republike Malte, a nakon toga i Sicilije. – Na tom putu proputovali smo mnoga sela i gradove, redovno izvještavajući naše mnogobrojne FB prijatelje o svim zatečenim zanimljivostima koje se vežu za temu našeg interesovanja. 

Ne mijenjajući našu ustaljenu metodologiju, ovim putem objedinjujemo naše crtice s putovanja Maltom i Sicilijom, objavljujući fotografije propraćene našim zapažanjima, a sve poštujući njihovu hronologiju objavljivanja na Facebooku.

Prva destinacija na ovom putovanju bila je Malta, tako da se na istom mjestu kroz jedan kratki video zapis sačinjen u povratku i okončava naš putopis.

Epilog putovanja nastao je nakon što smo se vratili u Luksemburg, a važan je jer u sebi sadrži naše glavne zaključke, te ga možete pročitati na samom kraju putopisa.

 

Nadamo se da ćete uživati u fotografijama i komentarima, a nadasve gajimo iskrenu nadu da ćete doći do novih saznanja, te da će cjelokupan dojam nakon čitanja ovog putopisa djelovati stimulativno na svakog cijenjenog čitatelja, ne bi li se i sam otisnuo putem otkrivanja potisnutog (ali vidimo  ne i zaboravljenog) islamskog kulturnog naslijeđa u Evropi koji je, nema sumnje, sastavni dio evropskog identiteta. Toliko dugujemo sebi. Toliko dugujemo Evropi.

 


 

 

UMJETNIČKA INSTALACIJA – MJESEC I ZVIJEZDA (PONOVNO) NA MALTI

Ekspidicija u proširenom sastavu stigla na Maltu. – U danima koji su pred nama, bavićemo se istraživanjem historije, kulturološkog naslijeđa, arhitekture, jezika i običaja ove ostrvske zemlje, s posebnim akcentom na djelimično zaboravljenu islamsko-arapsku dimenziju malteškog identiteta.

Nadamo se da ćemo doći do novih saznanja i da ćemo iste uspijeti prenijeti do svih onih koji se interesiraju za ovu vrstu znanja.

Sa Allahovim imenom počinjemo!

 

Malta, 02.04.2019.

 


 

 

 

Republiku Maltu sačinjava više ostrva od kojih su tri naseljena. Nalazi se u Mediteranskom moru, na samo par stotina kilometara od afričke obale.

Muslimani su preuzeli potpunu kontrolu nad Maltom 870. godine, bez osobitog otpora malobrojnog stanovništva, od strane arapske dinastije Aglabida kojoj je abasijski halifa, Harun er-Rašid povjerio upravu nad sjevernom Afrikom. Međutim, nisu se zadovoljili kontrolom nad “Afriqijom” već su svoj uticaj uspjeli proširiti na prostor Malte a i Sicilije. Muslimanska vlast održala se tokom 220 godina, sve do 1091., kada je Malta osvojena od strane normanskog vojvode Rodžera I. Zanimljiv je podatak koji ukazuje da se muslimansko stanovništvo održalo na Malti sve do polovine 13. vijeka. – Izvjesni Abbate Gilberto oko 1240. godine zabilježio je da na Malti živi čak 681 “saraćenska” tj. muslimanska porodica, te pored njih i 47 kršćanskih porodica i 25 jevrejskih domaćinstava. Isti autor dalje navodi da se na drugom po veličini malteškom ostrvu imena Gozo, nalazi 155 muslimanskih porodica, 203 kršćanske i samo 8 jevrejskih. Nažalost, godine 1249. preostale muslimanske porodice, koje su u trajanju od vijek i pol odlučno odolijevale raznim pritiscima i procesu asimilacije, bile su prinuđene od strane Fridrika II, cara Svetog Rimskog Carstva, prihvatiti kršćanstvo ili u boljem slučaju napustiti Maltu.

Tokom vijekovne muslimanske dominacije Maltom, islam i arapsko-berberska kultura izvršile su trajni uticaj na ovu zemlju i njene stanovništvo. – Šta se od toga očuvalo do danas, saznat ćemo u skorom nastavku.

 

Malta, 03.04.2019.

 


 

 

Kada govorimo o islamskom i arapsko-berberskom uticaju na Malti, poznati sociolog i historičar Carmel Sammut ističe da našu analizu ne bi smjeli fokusirati na preostale elemente koji svjedoče o tom uticaju, već na one mnogobrojnije, koji su sistematski utirani, uništavani i na kraju gurnuti u zaborav.

Međutim, iako materijalnih dokaza o islamskom uticaju na Malti nije preostalo puno – nekolikogrobova u kojima su ukopani muslimani, Allah im se smilovao, okrenuti na desnoj strani tijela i u pravcu kible, i nagrobnih spomenika tj. mezara ispisanih kufi pismom, te određeni broj kovanica muslimanskih dinastija koje su vladale Maltom, zadržao se dovoljan broj ekplicitnih elemenata na više nivoa, koji ne ostavljaju prostor da bilo kakva mitološka konstrukcija, a ima ih itekako, koja nastoji dovesti u pitanje islamski uticaj na malteški identitet, bude ozbiljno shvaćena.

Ukoliko za primjer uzmemo arhitekturu, sa žaljenjem konstatujemo da na Malti nećemo naći ni jedan ostatak, od nekada mnogobrojnih malteških džamija, ili pak vidljivi trag bilo kojeg drugog muslimanskog sakralnog objekta iz tog vremena. Jedino što ukazuje na nekadašnje bitisanje džamije na određenoj lokaciji je preostalo ime ulice koje u sebi sadrži ime “Mesquita” tj. džamija.

 

Malta, 02.04.2019.

 


 

 

U kontekstu malteške arhitekture pod islamskim uticajem, primjećujemo, hodajući uskim ulicama, na kućama boje pijeska i bez krova – što je dominantna praksa u arapskim sredinama, ističu se zatvoreni balkoni raznovrsnih boja u “mušarabija” stilu. Sličan, ali ne i isti, izgled balkona sa mušarabijom primijetili smo i u Portugalu te smo o tome već pisali. – Podsjetimo samo da mušarabija na balkonima imala je za svrhu omogućiti ukućanima, uglavnom ženama, da imaju uvid na ulična dešavanja, vrlo često odloženih šamija, bez da budu primijećene izvana od strane radoznalog prolaznika.


Malta, 02.04.2019.

 


 

 

Džamija Merjem el-Batul (Djevica Marija) nalazi se u gradiću Paola na Malti. – Kamen temeljac za njenu izgradnju položio je Muamer Gadafi davne 1978. godine, ujedno finansirajući glavninu radova na njenoj izgradnji, a zvanično je otvorena 1984. godine. Uz samu džamiju aktivna je i istoimena osnovna škola koju pohađa oko 150 učenika.

Sreli smo i imama džamije koji je rodom iz Libije a oženjen je Maltežankom konvertitkinjom na islam. – Doista mu je bilo drago kada je čuo da smo iz Bosne. – U razgovoru sa bratom Mithadom i njegovim sinom Jahjom na arapskom izrazio je oduševljenje zbog činjenice da Bošnjaci drže do učenja jezika Objave. – Raspitivao se za naše stanje i hal islama u našoj zemlji. Upoznao nas je da muslimana na Malti ima oko 30’000, što predstavlja nešto više od 7% od ukupnog broja stanovnika ove zemlje. Zadovoljan je stanjem zajednice i tvrdi da trenutno nemaju većih problema. Imaju halal restorane, muslimansko groblje koje se nalazi uz sam džamijski kompleks, mogućnost da žene budu obučene u skladu sa islamskim normama,… Do skora su imali i srednju islamsku školu koja je nažalost ugašena zbog nedostatka finansijskih sredstava. Također nam je saopštio da pored ove džamije na Malti djeluje nešto manje od 10-ak mesdžida.

Trenutno se ulažu napori od strane predstavnika muslimana Malte kroz pregovore sa Državom, s ciljem dobijanja saglasnosti za izgradnju barem još jedne džamije, uslijed primjetne potreba za većim i adekvatnijim molitvenim prostorom.

Zanimljivo je još pomenuti da je na samom početku XVIII stoljeća izgrađena džamija na prostoru Malte za potrebe turskih zarobljenika. Nažalost, njeni tragovi nisu sačuvani.

 

Malta, 03.04.2019.

 


 

 

Ulaz na muslimansko mezarje nadomak džamije.

 

Malta, 03.04.2019.

 


 

 

Postoji izreka koja se može čuti u Egiptu i nekim drugim muslimanskim zemljama koju koriste u kontekstu ukazivanja na uzaludan govor ili riječi koje niko ne sluša, a koja glasi: “Poput ezana na Malti”, aludirajući na to da u ovoj zemlji nije preostao niko više ko bi se mogao odazvati pozivu ezana. Hvala Uzvišenom koji mijenja stanje društva, na bolje kako bi uzeli učešća u tim procesima, ili na gore nebi li uzeli pouku i popravili se. – Mi svjedočimo da se ezanu sa ove malteške munare (31.5 m) ima sada ko odazvati, što nam daje za pravo da pomenutu izreku ovim putem proglasimo u potpunosti prevaziđenom i stavimo je van snage. 

 

Malta, 03.04.2019.

 


 

 

Egzotična građevina orijentalnog izgleda koja nam je sasvim slučajno privukla pažnju tokom vožnje automobilom na lokalitetu Marse, nedaleko od džamije Merjem el-Batul, “primorala” nas je na neplanirano zaustavljanje. – Saznajemo da se radi o osmanlijskom vojnom groblju čiju izgradnju je naložio sultan Abdulaziz davne 1873. godine, na mjestu na kojem se od ranije nalazilo omanje muslimansko groblje u kojem su navodno ukopani šehidi izginuli 1565. godine tokom neuspješne opsade Malte od strane Osmanskog carstva.

Za arhitektonsko rješenje groblja koje je pred nama možemo zahvaliti malteškom arhitekti Emanuelu Luigu Galiziu. U groblju je ukopan određen broj turskih preminulih zarobljenika na Malti tokom Prvog svjetskog rata, kao i nekolicina muslimanskih vojnika iz zemalja Komonvelta čiji životi su okončani takom Drugog svjetskog rata.

Ovom prilikom došli smo i do saznanja da je u periodu koji je prethodio izgradnji džamije Merjem el-Batul, dio prostorija koje vidite na priloženoj fotografiji koristio za klanjanje džume-namaza.

Održavanje groblja u nadležnosti je Turske.

 

Malta 03.04.2019.

 


 

 

Ima li u srpskom jeziku turcizama? – Jok vala, odgovori Srbin. – Ova šaljiva anegdota možda na najbolji način ilustruje odnos značajnog broja malteških autora pri definiranju njihovog jezika. – Nema sumnje da je malteški jezik nastao iz arapske osnove, te je ponajviše blizak srednjovjekovnom arapsko-berberskom dijalektu. Sličnost je izražena u toj mjeri da, recimo, Tunižanin bez imalo poteškoća oslanjajući se isključivo na svoj maternji jezik, može se sporazumeti j Valletti. Međutim, ako upitamo određene “stručnjake” na Malti a osobito one iz ranijih generacija, oni će zanegirati vezu sa arapskim jezikom tvrdeći da je malteški jezik ustvari proistekao iz feničanskog. Ukoliko vam se pak desi da naiđete na osobu sa sličnim tvrdnjama, zamolite je da, recimo, izbroji do deset na malteškom, pa uporedite isto sa arapskim, i vidjećete da između to dvoje nema gotovo nikakve razlike. Interesantno je također da u malteškom jeziku ne nalazimo grčke ili latinske izraze, iako je Malta bila pod dominacijom Grka sve do dolaska Arapa.

Mnoštvo je primjera koji potvrđuju da je malteški jezik nastao na arapskoj osnovi, svakako ne zaboravljajući i nemali broj riječi koje su u njega došle iz engleskog i italijanskog. Sa tom tvrdnjom se slaže većina evropskih lingvista. – Iz te perspektive, zanemarivanje očiglednih činjenica od strane dobrog dijela Maltežana objašnjava se isključivo ideološkom pozadinom. Naime, očigledno je da Maltežani pri sebi imaju kompleks zbog snažne, da ne kažem dominantne arapsko-berberske primese u njihovom identitetu. Sociolog Carmel Sammut navodi podatak da su Maltežani nerijetko nazivani “arapskim kopiladima” od strane svoje evropske braće. – Čini se da na svaki način nastoje osloboditi se pomenute hipoteke. Nažalost, zbog takvog samonegacijskog pristupa, razvili su čitavu mitologiju koja rizikuje da ih pretvori u mitomane sa lažnom historijom i izmišljenim identitetom.

Na kraju, možemo se zapitati kako je moguće da je arapski jezik u dobroj mjeri istisnut iz španskog, ali se uspio održati kao osnova malteškog jezika? – Neki autori objašnjavaju, pritom nudeći odgovor, da je Crkva u Španiji uložila velike napore kroz stoljeća pri eliminiranju svakog vida arapskog jezika, što je na kraju i dalo očekivane rezultate. Istovremeno, u Španiji je postojala zasebna jezička osnova i autohtono stanovništvo, dok je Malta do dolaska muslimana gotovo bila nenaseljena.

 

Malta, 03.04.2019.

 


 

 

 

Početkom XIX vijeka malteški ortografi pokušali su iznaći odgovarajuće rešenje za pisanje malteškog jezika, jer je do tada isti bio samo narodni govorni dijalekt ali ne i pisani jezik. – Arebica se nametala kao dobar način da ostvare zamišljeno. Međutim, iako su prva djela na malteškom štampana arebicom, a zatim arebicom i latinicom, na kraju su odabrali prilagođenu latinicu – nazvaćemo je maltežicom, iz razloga jer sam njen koncept podsjeća na našu bosančicu. – Po mišljenju Carmela Sammuta, presudno je bilo pri njihovoj odluci okretanja od arapskog pisma, želja da se disociraju od muslimansko-arapskog identiteta i prekinu ortografsku vezu sa jezikom Objave.

Možda su u jednom historijskom trenutku Maltežani odustali od onog dijela njihovog identiteta koji ih veže za muslimane i arapsko-berbersku kulturu, međutim muslimani nikada nisu odustali od Maltežana. – Na fotografiji u sredini je knjiga štampana na maltežici koja govori o uticaju islama na Siciliji i u Endelusu. Knjiga se dijeli besplatno pri malteškim džamijama i mesdžidima.

 

Malta, 03.04.2019.


 

Indikativan prizor na ulazu u Mdinu – stari glavni grad Malte. – U jednoj ruci krst, u drugoj mač. – Izbor iz snova! Ono što mi u ovom trenutku pada na pamet je ajet:

„Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko nevjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!“ Al-Baqara, 256. ajet

 

Malta, 03.04.2019.

 


 

 

Posljednji trenuci na Malti. Upravo smo krenuli put aerodroma kako bi uhvatili let ka jednom drugom mediteranskom ostrvu. – Naime, u danima koji su pred nama namjera nam je proputovati Siciliju, tragati za ostacima nekada bogate islamsko-sicilijanske kulture i družiti se sa tamošnjim ljudima, a nova saznanja i najuzbudljivije trenutke dijeliti s vama nebi li zajedno obnovili sjećanje na bogatu islamsku civilizaciju koja je vijekovima bitisala i na ovom dijelu evropskog tla.
Malta, 04.04.2019.

 


 

 

Prvi fizički kontakt muslimanske vojske, jedne manje trupe, sa teritorijom Sicilije desio se samo 20 godina nakon preseljenja Poslanika, alejhiselam, tj. 652. godine. Sporadični upadi muslimana osobito su intenzivirani krajem VII i početkom VIII stoljeća i u tom periodu je osvojeno prvo sicilijansko ostrvo Pantelerija, da bi zatim sva snaga muslimanskih trupa bila fokusirana na osvajanje Iberijskog poluotoka. Nakon tog perioda, za ozbiljniji napad na Siciliju trebalo je čekati sve do početka IX stoljeća. Postepeno osvajanje Sicilije biće propraćeno nemalim poteškoćama i trajaće sve do početka X vijeka. – Kompletna teritorija Sicilije izuzev nekih manjih planinskih prijedela, potpala je pod muslimansku vlast 902. godine, i održala se sve do 1092., što je tačno 900 godina prije početka zadnje vojne agresije nad Bosnom – podatak koji nam može olakšati da upamtimo taj za nas važan historijski datum.

Tokom naših narednih javljanja nastojat ćemo progresivno predstaviti, putujući iz grada u grad, proces stavljanja Sicilije pod kontrolu muslimana, a zatim i njen gubitak.

Počinjemo od istočnog dijela Sicilije. Nalazimo se u gradu Cataniji. – Grad je po Tukididu osnovan 729. godine prije n.e. Muslimani ga osvajaju nakon jake ofanzive 882. godine, i ostao je u njihovim rukama sve do 1071. godine. Nedaleko od grada nalazi se poznati vulkan Etna, čija erupcija u drugoj polovini XVII stoljeća je imalo devastirajuće posljedice za Cataniju.

Na fotografiji je dvorac “Ursino” izgrađen po nalogu Fridrika II polovinom XIII stoljeća. Tehnika izgradnje, te postojeći dovod i odvod vode unutar samog dvorca, što je garantiralo za to vrijeme visoku higijenu kakva je bila svojstvena muslimanima, potvrđuje tezu da su na izgradnji dvorca aktivno učestvovali muslimanski tehničari.


Sicilija, Catania, 04.04.2019.

 


 

 

Izgradnja džamije “Rahma” u Cataniji okončana je 2012. godine. Prostire se na tri sprata i po tvrdnjama džematlija najveća je džamija na Siciliji. Njena unutrašnjost uređena je sa ukusom i bez kiča. Ugodno miriše, usisana je i sređena. U džamiji su pored centralnih vrati na usluzi vjernicima još tri ulaza, što je rijetkost za vidjeti.

Imam džamije rodom je iz Tunisa. Trvdi da nemaju većih problema sa vlastima i lokalnim stanovništvom. Žene nesmetano nose hidžab. Podijelio je sa nama i kratku narodnu priču koja nosi veliku pouku, o ocu koji iz muslimanske zemlje ispraća sina u kršćansku sredinu riječima – “Odlaziš kao Muhammed pa se i vrati kao Muhammed”.

U Cataniji živi oko 3’000 muslimana i raspolažu sa četiri mesdžida.

Unutrašnjost džamije imate priliku vidjeti na fotografijama u komentaru.

 

Catanija, 04.04.2019.

 


 

 

Stižemo u grad Aci Castello. – U njemu se nalazi impozantan dvorac Aci izgrađen na samom vrhu stijene. Prvi put se pominje 902. godine od strane arapskih hroničara. Nalazio se oko 200 godina pod dominacijom muslimana, da bi ga 1092. godine osvojile trupe Rodžera I.

Rodžer I je rođen u Francuskoj oko 1031. godine. Sa svojim bratom Robertom stiže na Siciliju 1061. godine te narednih 30 godina osvajajući grad po grad, selo po selo, utvrdu po utvrdu, uspijevaju staviti pod svoju kontrolu gotovo cjelokupnu teritoriju Sicilije. Rodžer I je pod svoju kontrolu podsjećamo, 1091. godine uspio prigrabiti i Maltu.

Bio je miljenik pape i veliki ktitor crkava i manastira. Može se reći da je utemeljitelj Normanske dinastije na Siciliji. Njegov sin Rodžer II (1095-1154) krunisan je za kralja. Poznati vladari Sicilije iz njegove loze su još Vilijam I (1125-1166) i Vilijam II (1154-1189), dok je možda najpoznatiji od njih, njegov praunuk Fridrik II (1194-1250). Fridrika II je rodila kćerka Rodžera II. Ostao je upamćen kao poliglota i ljubitelj znanja, ali i po protjerivanju i pokrštavanju preostalih muslimana Malte i Sicilije.

Nastavljamo put u pravcu grada Adrano.


Aci Castello, 04.04.2019.

 


 

 

Grad Adrano osnovan je oko 400 godina p.n.e. Značajno se razvio tokom vladavine muslimana. Bio je poznat po dobroj kohabitaciji njegovih građana, Grka, Latina, jevreja i muslimana. Polovinom XII stoljeća poznati arapski geograf el-Idrisi, opisao je Adrano sljedećim riječima. “Prekrasno selo koje gotovo pa liči na grad. Nalazi se na jednom stjenovitom vrhu i posjeduje pijacu, hamame, lijepu citadelu i vode u izobilju”.

Na fotografiji je “Saraćanski most” u Adranu. Kao što mu samo ime kaže, (saraćanski=muslimanski), most je izgrađen još za vrijeme dominacije Arapa i Berbera. Dug je 36.2 metra i predstavlja pravi ugođaj za oko posmatrača.

Nastavljamo u pravcu jugozapada i stižemu u nadaleko poznati grad Sirakuzu. Međutim, mrak je već uveliko pao, a ranije ustanovljen plan ne dopušta nam zadržavanje nakon sabaha, tako da će se posjeta Sirakuzi ograničiti na noć, te nažalost nećemo biti u prilici detaljnije se upoznati sa arapsko-berberskim naslijeđem ovog grada. Međutim, dovoljno je samo pomenuti da ga je opsijedao i na kraju osvojio legendarni Asad ibnul Furat, čovjek čiji lik i djelo zaslužuju da budu detaljno predstavljeni, a čemu ćemo se i posvetiti u jednom od narednih javljanja.

 

Adrano, 04.04.2019.

 


 

 

Putujući u pravcu jugozapada stižemo u grad Naro. Na arapskom “nar” označava vatru, pa se ime ovog mjesta prevodilo kao “Vatreno selo”. Danas pak određeni krugovi pokušavaju dovesti u pitanje etimološku vezu ovog toponima sa arapskim jezikom, već ga pokušavaju povezati sa grčkim. Selo se nalazi na uzvišenju pa je zbog svoje strateške pozicije bilo vrlo cijenjeno od strane Fridrika II. Pri samom vrhu sela, do kojeg smo došli uz mukotrpno pješačenje uzbrdice i probijajući se kroz maglu, nalazi se katedrala “Duomo Vecchio” koju možete vidjeti na fotografiji. – Zanimljivo je, ali ne i iznenađujuće, da je izgrađena na temeljima srušene džamije.

Naša naredna destinacija je grad Agrigente.


Naro, 05.04.2019.

 


 

 

Nalazimo se u gradu Agrigentu, osnovan oko 580. p.n.e. Muslimanske snage stavile su ga pod svoju kontrolu 828. godine. U okolini grada naselilo se više berberskih plemena, što je dodatno ostavilo traga na lokalnu arhitekturu i običaje. Iako mnogi hroničari iz vremena muslimanske dominacije pominju veliki broj malih i velikih džamija u ovom gradu, nismo naišli na materijalne tragove istih.

Historičari bilježe da je upravo ovaj dio Sicilije odabran za posljednje okupljalište preostalih “Saraćena”, koje je u konačnici, 1254. godine Fridrik II protjerao sa ostrva.

Na fotografiji vidite jedan od dva postojeća mesdžida u Agrigentu. Muslimanska omladina koju smo sreli ispred mesdžida, pretpostavlja da u gradu živi oko 2’000 muslimana.


Agrigento, 05.04.2019.

 


 

 

“Svete” kosti, da Allah sačuva i oprosti. U 24 staklena prozorčića smještene su relikvije tj. djelići moštiju od 24 osobe.

Uzvišeni, sačuvaj nas od širka, javnog i skrivenog, od puteva koji njemu vode, i od svake vrste idolatrije.

 

Agrigento, 05.04.2019.

 


 

 

Saraćenska glava. – Čest detalj na ulicama sicilijanskih gradova. Neobičan izraz kulture nasilja.

 

Agrigento, 05.04.2019.

 

 


 

 

Stigli smo u grad Sciacca. – Na fotografiji je crkva “San Nicolò la Latina”, izgrađena između 1100. i 1136. godine u tadašnjoj arapskoj četvrti “Rabato”.

Nastavljamo put u pravcu jugozapada, ka gradu Mazara Del Vallo.

Sciacca, 05.04.2019.

 


 

 

Pogledajte kakvo nas je prijatno iznenađenje dočekalo u gradu MAZARA DEL VALLO! 

 

Mazara del Vallo, 05.04.2019.

 


 

 

 

Grad Mazara Del Vallo objedinio je dvije osobine sa kojima se ne može pohvaliti ni jedan drugi grad na Siciliji. Prva se veže za prošlost. – Naime, upravo su se u ovom gradu, 16. juna 827. godine, po prvi put na sicilijansko tlo iskrcale muslimanske snage na čelu sa slavnim Asadom ibnul Furatom, na lokalitetu Ra’s al-Balluta, odakle se nastavilo sa osvajanjima, sve do stavljanja pod kontrolu cjelokupne teritorije Sicilije. Što se druge osobine tiče ona se veže za sadašnjost, a riječ je o ezanu koji ste imali priliku poslušati u prethodnoj video objavi, a koji se, po riječima ponosnih džematlija jedino u njihovoj skromnoj džamiji uči javno, na razglasu, pa ga je moguće čuti na ulici. – Grad bereketa bio i ostao.

Muslimani su grad izgubili 1073. godine, ali su ga nedugo zatim i povratili. Drugi i definitivni pad grada pod vlast Normana desio se dvije godine kasnije, 1075. godine. Na mjestu nekadašnje Velike džamije sada se nalazi gradska katedrala. Također se crkva “San Nicolò di Mira” nalazi na lokaciji nekadašnje džamije u čijoj blizini je postojao i javni hamam.

Na fotografiji je zabilježen detalj srdačnog razgovora sa džematlijama lokalne džamije. Uglavnom su rodom iz Tunisa, ali ih ima i iz Senegala i Gambije. Veoma prijatni ljudi koji sa velikim zadovoljstvom pominju Bosnu. – U ovakvim trenutcima čovjek doista osjeti da naš ummet jeste možda bolestan ali nikako od smrtne bolesti, i pitanje je dana kad će ponovno stati na noge. – Što se tiče naših sagovornika, više su oni nama postavljali pitanja o stanju islama i muslimana u Bosni i na Balkanu, nego li mi njima o Siciliji. Iako skromno žive, ponudili su nas konakom. – To dovoljno govori o njima, osobito u današnjem vremenu.

Nastavljamo put u pravcu sjeverozapada. Naredna destinacija nam je grad Salemi.


Mazara del Vallo, 05.04.2019.

 


 

 

Salemi – grad od 10’000 stanovnika u kojem se nalazi biblioteka sa 90’000 knjiga.
Ime grada je izvedeno, po jednoj verziji, od arapske riječi “selam”. Po drugoj pak, grad je dobio ime po Sulejmanu, sinu zapovjednika muslimanskih snaga Asada ibnul Furata, koji je poginuo tokom osvajanja grada.

U gradu se nalazi i Muzej mafije. – Doista se divim preduzimačkim sposobnostima određenih naroda. U stanju su da društvenu pošast prodaju kao atrakciju prvog reda. – Tako na primjer, prisjećam se, tokom putovanja Španijom, u Kordobi smo imalu priliku posjetiti Muzej inkvizicije. – Na Siciliji nam je pak eto u ponudi Muzej mafije. Ko umije – njemu dvije!

Na fotografiji je dvorac koji doista dominira gradom, a prvi put se pominje od strane geografa al-Idrisija, tako da je pretpostavka da isti potiče iz ranog normanskog perioda.

Nastavljamo u pravcu sjevera. Tokom večeri ćemo stići u grad Alcamo.

 

Salemi, 05.04.2019.

 


 

 

DA LI STE ČULI ZA LUČERU?

 

Prije ponoći stižemo u Alcamo. Grad je dobio ime po zapovjedniku Abdullahu al-Qamu, koji se istakao u borbama protiv vizantijskih trupa tokom muslimanskog napredovanja 827. godine.

Zbog navodne pobune, Fridrik II naređuje deportaciju cjelokupnog preostalog muslimanskog življa ovoga grada, 1243. godine, u Lučeru!

Šta je zapravo predstavljala u tom vremenu LUČERA? – Vrlo je važno da se upoznamo sa odgovorom na ovo pitanje!

Za Lučeru sam prvi put saznao tokom predavanja na jednom seminaru u organizaciji Centra za napredne studije u Sarajevu, od našeg uvaženog profesora Fikreta Karčića. – Tada je profesor Karčić iznijevši osnovne podatke o njoj, napravio poveznicu sa onim što se tamo 1300. godine desilo, i genocidom u Srebrenici. – Naime, oko 1220. godine, normanski kralj Sicilije, tj. car Svetog rimskog carstva Fridrik II, odlučuje da sve preostale muslimane Sicilije, osobito uglednike, učenjake i vojno sposobne među njima, deportuje s porodicama u Lučeru, grad koji se nalazio u regiji Apulija u južnoj Italiji. U tamošnjoj muslimanskoj koloniji po mišljenju savremenih historičara živjelo je oko 60’000 osoba. Imali su džamiju, kadiju i pravo da se u međusobnim sporovima sude šerijatom. Većinom su bili upošljeni kao kraljevski vojnici, takoreći topovsko meso, ili su pak radili kao farmeri. Muslimanska zajednica bila je heterogenog sastava. – Među njima je bilo Arapa, Berbera, ali i autohtonog stanovništva sa Sicilije koje je ranije prihvatilo islam. Obećano im je bilo da će živjeti u miru i bezbjedno, sve dok od svoje zarade uplaćuju porez od 10%. Među njima su istovremeno aktivno djelovali misionari Dominikanskog reda, sa zadatkom da ih prevedu u kršćanstvo. – Historičari bilježe da u toj misiji nisu imali puno uspjeha. Zbog toga je vjerovatno, nakon 80 godina, tačnije 1300. godine, tamošnji vladar Karlo II Napuljski, preduzeo drastične mjere. – Pobijeno je preko 10’000 muslimana Lučere, neki su silom, drugi preko noći i na brzinu “milom” pokršteni, dok su treći pretvoreni u roblje. Samo su rijetki među njima uspjeli pobjeći, i ono što je nama posebno interesantno, spas su našli na teritoriji Balkana, uglavnom u Albaniji, ali nije isključeno da su neki stupili i na tlo Sandžaka i Bosne. Njihova centralna džamija, tada jedina preostala na tlu Italije, srušena je i na njenom mjestu izgrađena je crkva. – Sam broj ubijenih muslimana, kao i način na koji je genocid izvršen, šta je svemu prethodilo, i puno drugih nesretnih detalja strašno podsjećaju na srebrenički genocidni scenario.

Da se nikada i nikom ne desi Lučera!


Da se nikada i nikom ne desi Srebrenica!

Alcamo, 05.04.2019.

 

 

Sa ranim sabahom upućujemo se u pravcu Segeste, jednog od najznačajnijih arheoloških nalazišta na područku Sicilije iz vremena antike. Naše interesovanje privukli su ostaci džamije iz XII vijeka. – Njeni temelji sa dijelom mihraba otkriveni su sasvim slučajno 1993. godine tokom arheološke obrade nalazišta. – Historičari bilježe da je početkom XII stoljeća uzvišenje naseljeno od strane dijela muslimanskog stanovništva potisnutog normanskom invazijom. Izgradili su utvrđenje “Calatabarbaro”, a pored njega i džamiju. Nažalost, do kraja istog stoljeća, džamija je porušena a na njenom mjestu izgrađena je crkva. Međutim, sa krajem XIII vijeka stanovništvo je progresivno napustilo Segestu, tako da je ista pala u zaborav.

Uložili smo dosta fizičkog napora, pješačeći 20ak minuta strogo uz brdo dok napokon nismo ugledali uredno naznačenu lokaciju džamije. Nisam propustio priliku da klanjam dva rekata namaza u mihrabu. Na prvom rekatu učio sam suru NASR a na drugom IHLAS.

Nadomak džamije u sklopu nalazišta dominiraju ostaci Segestinog hrama iza kojeg se nekada nalazilo muslimansko mezarje.


Segesta, 06.05.2019.

 


 

 

“Islam u Evropi njje prepričana priča”: Kratka poruka sa Sicilije!

Segesta, 06.04.2019.

 


 

 

Cvjetno planinsko polje na Siciliji.

Dolazak Arapa i Berbera na najveće ostrvo na Mediteranu predstavlja i veliku prekretnicu za agrikulturu ove zemlje. – Osvajači sa sobom nisu samo donijeli novu vjeru i novi jezik, već i mnoge biljne kulture poput narandže, limuna, breskve, kajsije, te pamuk, raznovrsne začine, itd. Pored toga, značajno su unaprijedili poljoprivredu s primjenom novih tehnika zemljoradnje.

Ukratko, s njihovim dolaskom Sicilija je preporođena vjerski, kulturološki i ekonomski.

 

Segesta, 06.04.2019.


Koji kralj će pomoći Bošnjake i Bosnu? – Kratka poruka sa Sicilije! 

 

Segesta, 06.04.2019.


 

PRINC ISLAMA, ASAD IBNUL FURAT – OSVAJAČ SICILIJE

 

Dok putujemo ka glavnom gradu Sicilije, Palermu, odlučih da kroz nekoliko redova, ukratko predstavim lik i djelo ovog velikog junaka, pravnika i učenjaka. Naime, spremajući se za ovo putovanje, čitao sam o njemu i bio sam doista zatečen bogastvom njegove ličnosti, a istovremeno začuđen da tako malo znamo o ovom biseru iz naše historije.

Pa pogledajmo zajedno kakve osobine je Asad ibnul Furat objedinio pri sebi.

Ukoliko prevedemo njegovo ime, dobili bi “Lav sin Eufrata”. Rođen je u gradu Haranu na teritoriji današnje Turske. Svrstava se u red tabi-tabiina, tj. treće generacije muslimana. Učio je u Medini pred imamom Malik ibn Enesom i njegovim učenikom Ibn Vehbom – utemeljivačima Malikijske pravne škole. Zatim odlazi u grad Kufu i posvjećuje se učenju Hanefijskog mezheba pred nadaleko poznatim Muhammedom Šajbanijem, učenikom našeg imama Ebu Hanife. – Dakle ovladao je poznavanjem oba pomenuta mezheba, a nakon toga svoje naučno-pravne refleksije i stavove objedinjuje u knjizi “Asadija”. U tom periodu otac mu seli u tadašnju Afriqiju tj. sjever Afrike pod kontrolom muslimana, tako da Asad ibnul Furat odlazi za njim i u novoj sredini prihvata obnašati odgovornost kadije Kairuna, grada u današnjem Tunisu, koji se nalazio pod kontrolom Aglabida.

Da bi imali bolji uvid u kontekst djelovanja Asada ibnul Furata, važno je da ukratko predstavimo i pomenutu dinastiju. – Rodonačelnik Aglabida bio je Ibrahim ibn Aglab iz poznatog arapskog plemena Benu Temim. Kako je bilo vrlo teško za Abasijsku državu kontrolisati sjever Afrike zbog čestih pobuna autohtonih Berbera, poznati halifa, možda čak i najpoznatiji među Abasijama, Harun er-Rašid, povjerio mu je tamošnje namjesništvo 800. godine (iste godine je Karlo Veliki krunisan za kralja), tako da su Aglabidi postali dinastija u vazalskom odnosu, doduše vrijeme će pokazati samo formalnom, prema Abasijama u Bagdadu.

Nakon što je postavljen za zapovjednika muslimanskih trupa, Asad ibnul Furat iskrcava se na tlu Sicilije u gradu Mazara del Vallo. Njegova vojska brojala je oko 10’000 vojnika, i bila je mješovitog sastava, skrojena uglavnom od Arapa i Berbera, te nešto Perzijanaca, ali i od strane muslimana konvertita sa teritorije Španije koja je tada bila pod muslimanskom kontrolom. – Ovdje je osobito važnu istaći činjenicu da je osvajanje Sicilije bilo zvanično potpomognuto od strane Endelusa pod vlašću ogranka dinastije Omajad, iako su, kao što smo mogli vidjeti, Aglabidi formalno bili vazali Abasija. – Divan primjer prevazilaženja međusobnih razmirica i političkog neslaganja, zarad opšteg dobra ummeta.

U trenutku stupanja na tlo Sicilije, Asad ibnul Furat imao je 68 godina.

Učenjak, pravnik i vojni zapovjednik, Asad ibnul Furat, razbolio se od kuge i umro prilikom opsade grada Sirakuze na jugoistoku Sicilije 828. godine. Iako ga je smrt spriječila da završi započetu misiju, Asad ibnul Furat otvorio je vrata procesu stavljanja Sicilije pod muslimansku kontrolu, i time trajno zadužio islamski ummet.

Ovaj Sin Eufrata pokazao je da je bio prije svega jedan od velikih sinova našeg ummeta, pa nastojmo očuvati sjećanje na njega i uzmimo ga za primjer u dobru.

Ujutru se javljamo, uz Allahovu pomoć, iz Palerma.


Sicilija, 06.04.2019.

 

Vjerovali ili ne, ovo je Palermo u trenutku podne-namaza! Na ovu džamiju naišli smo sasvim slučajno, primjetivši da nemali broj ljudi sa bradom i u galabijama ulaze u ovu prostoriju! – A kada smo ušli u nju, prizor nas je oduševio uprkos oronulim zidovima, dotrajalom plafonu i izlizanim tepisima. – Primarni ukras svake džamije su vjernici, zar ne, a ovdje ih, sudeći po zatečenom stanju, itekako ima.

Palermo je grad u kojem živi oko 700’000 stanovnika. Osnovan je u VIII vijeku p.n.e a muslimani su ga preuzeli iz ruku Vizantijaca 831. godine, dakle četiri godine nakon iskrcavanja prvih muslimanskih trupa na ovaj poluotok.

Toliko je toga za posjetiti, vidjeti i doživjeti u ovom gradu. – Zbog toga ćemo se u njemu zadržati znatno duže nego li u drugim sicilijanskim gradovima. Nadamo se da će naš boravak u “al-Madinah Balharm fi as-Siqiliya”, kako su grad nazivali Arapi, biti poučan i uzbudljiv.

 

Palermo, 07.04.2019.

 


 

Tokom muslimanske vladavine Palermo je doživio pravi procvat. Aglabidski namjesnik Sicilije, valij, Muhammed ibn Abdullah već 835. godine kuje novac sa obilježjima nove državne uprave. Nova administracija pokazala se veoma efikasno, trgovina je cvjetala a broj stanovnika rastao. U Palermu, tada već gradu sa preko 300 džamija živjelo je oko 300’000 stanovnika. Aglabidi su vlast nad Sicilijom održali sve do 909. godine. – Svrgnuti su od strane Fatimija, šitske dinastije o kojoj ćemo pružiti više informacija kasnije.

Nažalost, uslijed ekonomske stabilnosti i blagostanja, srca muslimana Palerma postala su nehajna po pitanju vjere, što je inače čest slučaj sa mnogim Ademovim sinovima. Naime, mnogi muslimanski putopisci i hroničari koji su obišli Palermo polovinom XI stoljeća, poput Ibn Havqala iz Bagdada, izražavaju čuđenje u svojim bilješkama zatečenim duhovnim stanjem palermanskih muslimana. – Ispijanje alkohola, neobavljanje namaza u džematu, i drugi javni grijesi postali su njihova nova stvarnost. – Nije se puno čekalo na posljedice. Godine 1071. Normani na čelu sa Rodžerom I osvajaju Palermo.

Centralna džamija u Palermu preinačena je u katedralu sa fotografije. Nakon zemljotresa 1169. godine, normanski kralj Vilijam II, naredio je temeljnu rekonstrukciju i proširenje tada već katedrale, na kojoj su radili, zanimljivo je, i muslimani.

Grobovi normanskih kraljeva nalaze se unutar ove katedrale. Za koji trenutak objavit ćemo još par zanimljivosti vezanih za ovu katedralu.


Palermo, 7. april 2019.

 


 

Iznenađenje!!! – Ukoliko se poput Jahje zagledate u stub koji se nalazi na glavnom ulazu katedrale u Palermu, primjetit ćete uklesan odlomak iz Kur’ana. U komentaru pogledajte bliži prikaz.

 

Palermo, 07.04.2019.

 

Ova linija unutar prednjeg dijela katedrale navodno služi za heliometar. – Interesantno je međutim da je pravac kible ispoštovan. 

Palermo, 07.04.2019.


 

Nakon što su Normani koliko-toliko učvrstili svoju vlast, desilo se nešto što je malo ko očekivao, iako se već slično događalo u prošlosti (u primjeru Mongola). Naime, normanski vladari bili su očarani islamskom kulturom i našli su se pod njenim direktnim uticajem. Iako osvajači, pobjednici, nisu mogli ostati ravnodušni naspram prefinjenog osjećaja za umjetnost i estetiku njihovih podanika koji je nadahnula islamska civilizacija. Pored toga, arapski je u tom vremenu važio za jezik nauke i progresa, možda poput engleskog danas, tako da su normanski kraljevi vrlo brzo počeli usvajati kulturu i norme poraženih muslimana. – Odijevali su se poput Arapa toga vremena, pa čak i žene kršćanke su oponašale muslimanke pri odabiru odjeće i nakita. Arapski jezik postao je zvanični jezik na dvoru Normana. Okupljali su oko sebe muslimanske naučnike, pjesnike i pisce, kao što je to bio slučaj sa poznatim geografom el-Idrisijem na dvoru kralja Rodžera II. Normanski vladari nisu se zaustavili na pomenutom već su nastojali slijedili muslimanski stil u arhitekturi pri izgradnji svojih vrtova, palača, utvrđenja i crkava, u šta smo imali priliku i sami uvjeriti se zadnjih dana. Normani su nastojali pridržavati se muslimanskih običaja i normi i po pitanju ishrane, higijene pa i pri odabiru određenih hobija. Kovali su novac na arapskom pismu referirajući se na hidžretski kalendar. Čak su i pri donošenju zakona inspiraciju nalazili u šerijatu. Sve su učinili kako bi što više ličeli na muslimane, izostavši nažalost ono glavno – nisu prihvatili islam.

Zanimljivo je, ipak, da je islamsko vjerovanje imalo više upliva u njihov život nego li sam to mogao do sada i pretpostaviti. Dobar primjer za navedeno uklesan je u kamenu na građevini sa fotografije. – Radi se o palati imena “Cuba”, koja je izgrađena od strane kralja Viliama II, 1180. godine. Epigraf ove prekrasne građevine ispisan je na arapskom, u kufi stilu, i to je donekle nešto na šta smo navikli kada su normanske građevine ive vrste na Siciliji u pitanju. Međutim, nije bilo za očekivati da epigraf počinje bismilom, a ipak je to slučaj. – “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Pogledaj, i usmjeri ovdje svu tvoju pažnju. Zastani i gledaj. Vidjećeš izvrsnu građevinu najizvrsnijeg među kraljevima na zemlji, Vilijama II. Ne postoji dvorac poput njega niti odaja poput njegovih…”

Cuba je izgrađena u sredini parka “Đenoardo”, ime izvedeno iz arapskog Džennetul-ard, što u prijevodu znači “džennet na zemlji”.

Palata “Cuba” služila je za odmor i opuštanje kralja.


Palermo, 07.04.2019.

 

 

Nekada džamija, danas pak crkva “San Giovanni degli Eremiti”. Njenu džamijsku upotrebu preinačio je u crkvenu kralj Rodžer II, negdje oko 1132. godine. U sklopu kompleksa nalazi se predivna bašta, vjerovatno nekadašnji džamijski harem.

Palermo, 07.04.2019.

 


 

 

Amiralov most” dao je izgraditi oko 1132. godine Džordž Antiohiski (1080-1154).

Džordž Antiohijski obnašao je funkciju “Emiratus Emiratorum”, emir svih emira, ili ukratko “amirala”, na dvoru Rodžera II. Rođen je u grčko-pravoslavnoj porodici u gradu Antiohu, ali je zarobljen od strane gusara tokom puta za Konstantinopolj, i završio u Tunisu zajedno sa svojim bratom, prije nego li je uspio pobjeći i stupiti u službu normanskog kralja. Bio je vrlo kultiviran i govorio je više jezika. Izgradio je nekoliko crkava i drugih građevina na teritoriji Palerma. Tokom dana, posjetit ćemo jednu vrlo zanimljivu crkvu koja je njegova zadužbina.

Umro je obnašajući najuticajniju funkciju na dvoru Normana.

Most koji vidite izgrađen je po ugledu na mnoge tadašnje mostove na prostoru sjevera Afrike, magreba. A podsjeća, priznaćete, i na našu Višegradsku ćupriju.


Palermo, 08.04.2019.

 

Na ulicama Palerma a djelimično i u drugim sicilijanskim gradovima, pažnju privlače mnogobrojna lutkarska pozorišta. Marionete raznih oblika mogu se kupiti u mnogim prodavnicama. – Njihova pojava u srednjem stoljeću svojevrstan je produžetak junačkih epskih pjesama (chanson de geste). Na veliku žalost, tematika pozorišnih lutkarskih predstava nerijetko je zasnivana na sukobu kršćana i “Saraćena” tj. muslimana. Navedene predstave pokazale su se kao izvrsna platforma za demoniziranje neprijatelja i hranjenje negativnih stereotipa, osobito kod običnih narodnih masa. – Marionetama obučenim u kršćansku nošnju pripadala je uloga odvažnih vitezova, zaštitnika unesrećenih, osoba široke ruke uvijek spremnih priteći u pomoć ubogim i muhtačnim. Muslimani su pak predstavljali suprotnost. – Kukavice, prevaranti i tvrdice, bez duhovnih i moralnih vrijednosti. – Marionete koje inkarniraju muslimane često su ružnih izgleda, sa licima tamne boje i sa minđušama u ušima. – Ukratko, predstavljani su onakvima kakvi nikada nisu bili u svojoj historiji uzimajući u obzir ne pojedinačni već njihov kolektivni identitet. – A istini za volju, junaka kao i kukavica, oduvijek je bilo na obije strane. Njih nije nedostajalo ni jednima a ni drugima.

U svakom slučaju, mnoge lutkarske pozorišne predstave kod dijela publike su izazivale neprijateljstvo i mržnju, a kod drugih dodatno pothranjivale amozitet prema islamu i muslimanima, te možemo ustvrditi da su najstariji izdanci islamofobije na tlu Evrope svoje korijene napajali i kroz umjetničke izražaje kao što je ovdje bio slučaj. Nažalost, isto se nastavilo do današnjeg vremena. – Svjedočimo smjenu medija, počev od epske pjesme, zatim kroz lutkarsku predstavu, pa sve do sinematografije i drugih vidova savremene umjetnosti sa kojima je moguće ostvariti komunikaciju s publikom. Dakle vrste medija se mijenjaju i oni predstavljaju ništa drugo do halatku, međutim kroz vijekove je zadržan identičan ideološki sadržaj koji se dostavlja publici a koji karikira muslimana kao prirodnog neprijatelja svega pozitivnog kojeg se po svaku cijenu treba osloboditi. U kontekstu navedenog, doista nije čudno da imamo slučajeve poput genocida u Lučeri, onog u Srebrenici, ili pak nedavnog masakra vjernika u džamiji na Novom Zelandu.


Palermo, 08.04.2019.

 

Još jedna predivna građevina koju smo danas posjetili i koja odiše duhom prohujalih vremena je palata “Zisa”. – Izvorno ime joj je arapsko – “Al-Aziz”, tako da bi je na bosanskom mogli zvati “Veličanstvena”, što ona doista i jeste. Izgradnju “Veličanstvene” započeo je kralj Vilijam I oko 1165. godine, ali nije dočekao okončanje radova na istoj. Izgradnju je priveo kraju njegov sin Vilijam II, čemusvjedoči i natpis na zidu u nakši stilu, u kojem stoji “Musta’iz”, tj. “Tragalac za slavom”, što je bila deviza pomenutog kralja.

Zisa je imala funkciju ljetnje rezidencije kralja, sa do tada neviđenim sistemom klimatizacije za zapadni svijet, inspirisan starim egipatskim i mesapotamijskim građevinama. Kroz palatine ventilacione tunele kontanto je cirkulisao svjež i vlažan vazduh, što je omogućavalo njenu klimatizaciju.

Također je zanimljivo da je u palati “Zisa” bio smješten kraljev harem. – Doista je daleko išlo njihovo oponašanje određenih praksi orijenta!

Od 1991. u Zisi je smješten Muzej islamske umjetnosti koji smo bili u prilici posjetiti.


Palermo, 08.04.2019.

 

Najzanimljiviji eksponat izložen u Muzeju islamske umjetnosti u palati “Zisa” za mene je definitivno ova nadgrobna ploča izgrađena za grobnicu majke izvjesnog Grisanta, koji je bio prelat kralja Vilijama I.

Natpis na ploči sačinjen je na čak tri različita jezika – arapskom, latinskom i grčkom, a pritom su korištena četiri različita pisma, jer je tekst na arapskom ispisan i hebrejskim slovima, iz razloga što su jevreji Sicilije u tom vremenu komunicirali specifičnim arapsko-sicilijanskim dijalektom.

Ova višejezična nadgrobna ploča na najbolji način prenosi nam stanje kulturnog sinkretizma tog vremena. U određenoj mjeri podsjeća me i na moj Luksemburg u kojem je zvanični državni jezik – multijezičnost.


Palermo, 08.04.2019.

 


 

 

I neprevaziđene mušarabije…


Palermo, 08.04.2019.


 

 

Crkva “San Cataldo” izgrađena je u XII stoljeću tokom perioda vladavine kralja Vilijama I (1154-1166). Za potrebe njene izgradnje Normani su angažovali najbolje graditelje, Arape.

Ova crkva odličan je resprezent spajanja više graditeljskih stilova – islamskog, latinskog i vizantijskog, u jedan novi athitektonsko-umjetnički stil koji danas nazivamo arapsko-normanski.

Izvorna boja njenih kupola, kao i kod drugih normanskih crkava, nije bila crvene, već pretežno bijele boje.

Ova crkva je danas pod upravom Reda Svetog Groba u Jerusalimu, čemu svjedoči i istaknuti Jerusalimski krst unutar crkve. Red Svetog Groba, tradicionalno sastavljen od vrlo uticajnih i bogatih članova društva, nerijetko koristi ovo zdanje za organiziranje svojih privatnih misa.


Palermo, 08.04.2019.

 

ALBANCI I SLOVENI NA SICILIJI


Uz samu “San Cataldo” crkvu, nalazi se još jedno vrlo zanimljivo sakralno zdanje. Radi se o crkvi “Santa Maria dell’Ammiraglio”, u narodu poznata kao “Martorana”

Njenu izgradnju koja je okončana 1185. godine naložio je veliki amiral kraljevstva Sicilije, Džordž Antiohijski, čiju životnu priču smo u kratkim crtama izložili ranije kroz predstavljanje Amiralovog mosta.

Nekoliko zanimljivosti veže se za ovaj sakralni objekat, od kojih je po meni najpreče pomenuti da je ona referentna crkva za veliku albansku zajednicu koja stoljećima živi na Siciliji. – Da, ovo je za mene i za mnoge od vas siguran sam, prava novina. – Na Siciliji od polovine XV stoljeća naseljava se značajan broj albanskih porodica. – Sa smrću Skenderbega i definitivnim dolaskom Osmanlija na prostor Albanije, nemali broj Albanaca pravoslavaca seli za Siciliju. Mnogo je sela, gradića i gradskih četvrti na Siciliji danas pod kontrolom ove zajednice. Interesantno je pomenuti da su uspjeli očuvati srednjovjekovni albanski jezik i dijelove kulture koji se nisu uspjeli zadržati čak ni u Albaniji. – Isti slučaj je u određenoj mjeri i sa Bošnjacima u Bosni i Sandžaku, kod kojih su se očuvale određene osmanlijske (staroturske) riječi ili običaji koje je nemoguće pronaći na teritoriji današnje Turske.

Ovdje ću pomenuti još jednu zanimljivost koja se tiče nas na Balkanu. – U Palermu za vrijeme dominacije muslimana, postojala je četvrt koja je nosila naziv “Harat Saqaliba”, tj. “Slovenska četvrt”. Što je jasna indicija o prisustvu Slovena u tom periodu u gradu Palermu.

Postoji još jedan vrlo zanimljiv detalj kojeg sam ugledao sasvim slučajno prilikom izlaska iz crkve. O čemu se zapravo radi pogledajte u narednoj objavi.


Palermo, 08.04.2019.

 


 

 

Stub u crkvi “Santa Maria dell’Ammiraglio”, u narodu poznata kao “Martorana”. Obratite pažnju na vrh stuba. – Tekst ispisan arapskim pismom. 


Palermo, 08.04.2019.

 


 

 

Putujući Mediteranom nerijetko izvještavamo o džamijama koje su pretvorene u crkve. – Za promjenu, evo jedne nekadašnje crkve iz centra Palerma koja je od nedavno pretvorena u džamiju.

Kroz razgovor sa prijatnim džematlijama, mahom Tunižanima, upoznajemo se sa detaljima uzbudljive prošlosti ovog objekta. – Tokom muslimanske kontrole Palerma, dakle sve do 831. godine, na ovom mjestu postojala je džamija. Zatim je na njenim temeljima sagrađena crkva, da bi na kraju, u našem vremenu, bio postignut sporazum između čelnih ljudi Tunisa i Sicilije kojim je regulisano vraćanje crkvi, nekadašnjoj džamiji, njene primarne namjene, a istovremeno objekat postaje vlasništvo države Tunis. – Dok se druga strana obavezuje, u ovom slučaju Tunis, na restituciju Katoličkoj crkvi u Tunisu jednog objekta koji im je inicijalno pripadao. – I vuk sit i ovce na broju!

Također u razgovoru s jednim džematlijom, pitamo ga kako se osjeća kao musliman u ovoj zemlji. – Odgovara da mu isto pitanje postavljaju mnogi ljudi, a on svima daje isti odgovor. – “Na Siciliji se osjećam kao na zemlji svojih pradjedova!” – Izvanredan odgovor!

Na Siciliji, na osnovu slobodne procjene mnogih muslimana sa kojima smo bili u prilici razgovarati, aktivno je oko 80 mesdžida. Njihovo “pogađanje” broja muslimana na ovom otoku vrti se oko brojke od 10’000 osoba. – Nije to nimalo loše, ukoliko se uzme u obzir da sve do 90-ih godina XX na Siciliji gotovo da i nije bilo muslimana.


Palermo, 08.04.2019.

 


 

 

 

Nalazimo se u najstarijoj kraljevskoj palati u Evropi. – Kraljevska palata u Palermu koju zovu još i Normanskom palatom nastala je na najuzvišenijoj tački grada. Na tom mjestu, tokom vremena arapsko-berberske dominacije Palermom (831-1072), nalazila se palata emira koja je bila njegovo administrativno sjedište. Normanski kraljevi, prije svega Rodžer II, te Vilijam I i Vilijam II, znatno proširuju Palatu i dodatno je uljepšavaju i uzimaju je za svoju rezidenciju i sjedište političke moći.

Fotografija koju vidite nastala je u Kapeli Palatini koju je godine 1132. u sklopu Kraljevske palate dao izgraditi kralj Rodžer II. Doista tokom cjelokupnog našeg putovanja nismo vidjeli ljepšu unutrašnjost neke građevine. – Ovo je za mene vrhunac umjetnosti i sigurno najbolji primjer zapadnog, vizantijskog i islamskog socio-kulturološkog preplijetanja.

Nesvakidašnjoj ljepoti vizantijskih mozaika mogu jedino parirati arapski svodovi u vidu saća, takozvane “mukarne” (dekoracija u obliku stalaktita). Vizantijsko-grčki, latinski i arapski stilovi utapaju se u jedan novi arhitektonsko-umjetnički izražaj zasnovan na novim prostornim i dekorativnim konceptima koji vjerujem da nema premca na prostoru cjelokupnog Mediterana.

Pri svemu ovome, ne smijemo zaboraviti da arhitektura i umjetnost nisu samo puko traganje za estetikom, već je u primjeru Normanske dinastije, korištenje više stilova kroz čiju upotrebu su valorizovane kulture njhovih podanika na Siciliji (vizantijsko-grčke, islamske,…), bilo u ideološkoj službi afirmacije moći Normana.


Palermo, 09,04,2019.

 


Trojezični epigraf kralja Rodžera II unutar Kraljevske palate.

Palermo, 09.04.2019.

 


 

 

Kraljevska palata. – Rodžerova soba.


Palermo, 09.04.2019.

 


 

 

Posjetiti sve znamenitosti Palerma koje pri sebi imaju islamskog ili pak arapsko-berberskog uticaja nemoguća je misija. – U najmanju ruku nastojali smo obići ključna znamenja grada i generalno smo zadovoljni iskorištenim vremenom.

Napuštamo Palermo upućujući se u pravcu sjeveroistoka. – Naša naredna destinacija je grad Altavilla Milicia.


Palermo, 09.04.2019.

 


 

 

Na 23. kilometru od Palerma u pravcu sjeveroistoka nalazi se grad Altavilla Milicia. – Znali smo da na periferiji grada postoji “Saraćanski most”, što ukazuje da su ga izgradili muslimani, pa smo željeli posjetiti ga i vidjeti u kakvom je stanju. Kako nismo znali gdje se tačno nalazi, zaustavili smo se u gradu i zatražili pomoć. Dječak od nekih 12 godina po imenu Pietro reče da zna gdje se nalazi, i ponudi se da nam vozeći svoj skuter pokaže put. Nakon desetominutne vožnje zaustavismo vozila na kraju puta i Pietro nam objasni da dalje moramo uskim puteljkom pješke. Zahvalismo se našem vodiču ne zaboravivši da ga častimo, mada se on uljudno opirao uzeti novac. Nakon nepunog kilometra ukaza nam se most. Lijep. Skroman. Skladan. Nažalost, tek kada zađosmo sa druge strane mosta shvatismo da je most na izdisaju i da je možda i pitanje dana kada će se urušiti. – Pade nam na pamet TIKA i ono što radi na Balkanu s ciljem očuvanja osmanslijsko-islamske kulturne zaostavštine. Za žaliti je samo što Tunis nema iste ekonomske mogućnosti poput Turske, pa da nastoji preko državnog nivoa uraditi ono što je potrebno kako bi se ovaj most i mnogi drugi objekti i građevine koje su dio islamske kulturne zaostavštine na Siciliji, sačuvali od nestanka.

Nakon što smo uredno označili most na internet pretraživaču kako bi olakšali narednim posjetiocima, nastavljamo put u pravcu gradića Compofelice di Roccella.


Altavilla Milicia, 09.04.2019.

 


 

 

I kao što već jednom zapisah, nije uvijek lahko pronaći put do islamske kulturne zaostavštine u Evropi.


Compofelice di Roccella, 09.04.2019.
 

 


 

 

Ostaci zamka na samoj obali mora nadomak gradića Campofelice di Roccella.

Zanimljivo je ime zamka. – Sakhrat al-Hadid, ili u prijevodu sa arapskog “Željezna Stijena”


Campofelice di Roccella, 09.04.2019.

 


 

 

U kojoj mjeri su u običaje i vjerovanja stanovništva Sicilije utkani islamski elementi govori i ovaj podatak. – Veliki broj sicilijanskih ribara do dan danas, prilikom odlaska u ribolov u određenim sezonama godine prizivaju sreću riječima “Ya Mawla; Ya Mawla,…” – Radi se o vrsti dove na arapskom, tj. dozivanju Allaha, “O Gospodaru; O Gospodaru,…”


Nadomak Fara, 09.04.2019.

 

 

 


 

 

 

Stigli smo u Faro. – Najistočnija tačka Sicilije. Kopno koje vidite iza mora je sami vrh Kalabrije. – To je onaj špic ili prstići italijanske čizme.

Nedaleko od ovog mjesta iskrcala se normanska vojska 1061. godine na čelu sa Rodžerom I i njegovim bratom Robertom i započela preuzimanje Sicilije iz ruku muslimana. Biće im potrebno punih 30 godina vojevanja, tačnije sve do 1092. kako bi ovladali cjelokupnom teritorijom Sicilije.


Faro, 09.04.2019.

 

 


 

 

I posljednji grad prije nego li stignemo na našu polaznu tačku, u Cataniju, i okončamo ovo putovanje, je grad Taormina.

Radi se o vjerovatno najljepšem gradu Sicilije koji smo imali priliku posjetiti. Osnovan je u IV stoljeću p.n.e. na brdu Monte Tauro. Prelijepe ulice, srednjovjekovne građevine, izvrstan pogled na obalu mora, mnoštvo zanimljivih suvenira,… Pored toga što je najljepši, definitivno je i najskuplji grad Sicilije. – Sladoled na štapiću prodaje se po cijeni od 3€.

Muslimani su osvojili grad tek 902. godine i predenuli mu ime u Mu’izziya, po imenu halife tadašnje vladajuće dinastije. Normani su blokirali grad 1078. godine i držali ga pod opsadom tokom narednih 5 mjeseci, da bi na kraju grad pao pod njihovu vlast.

Danas je Taurmina poznata turistička destinacija, kako zbog izvrsnih plaža, tako i zbog toga što zna pobuditi inspiraciju, pa i ne čudi što osobito privlači pjesnike, intelektualce i pisce. – Goethe je boravio jedan period u njoj gdje je napisao i jednu od svojih knjiga.

Na vrhu brda iznad grada nalazi se “Saraćenska tvrđava”.

Nastavljamo put u pravcu Catanije.


Taormina, 09.04.2019.

 


 

 

Fašista Musolini rame uz rame sa Che Guevarom. Bogami žalosno.

Catania, 09.04.2019.

 


 

 

Dvominutni nasihat u mesdžidu malteškog aerodroma. – Korisni savjeti za ljubitelje putovanja.

 

Malta, 09.04.2019.

 


 

 

EPILOG – ČEMU SU NAS MALTA I SICILIJA NAUČILI

 

“Zapisivanje u toku putovanja divno je iskustvo: tada do izražaja dolaze prelijepa osjećanja, javlja se inspiracija, nostalgija, čovjek se prepušta mislima i otkrivanju novih spoznaja i stvari. Iako se nalazi u bašči, na otvorenom balkonu, u pretrpanom vozu, on želi da zapiše i sačuva sjećanje na mjesto i vrijeme, atmosferu koja vlada oko njega i na svoje saputnike.” (Selman el-Avde, Stazama egoizma, str. 57)

Naše putovanje otpočelo je sa Maltom. – Dva dana na ovoj malehnoj ostrvskoj zemlji bila su sasvim dovoljna za posjetu unaprijed definiranih destinacija. Nakon toga, uslijedila je petodnevna posjeta Siciliji. – Od Malte do Sicilije putovali smo avionom. Let je trajao oko sahat vremena. Catanija je bila naša polazna tačka na tlu Sicilije, a zatim smo sljedećim redoslijedom posjetili još 20ak sicilijanskih gradova: Aci Castello, Adrano, Sirakuza, Mussomeli, Naro, Agrigento, Sciacca, Mazara Del Vallo, Salemi, Alcamo, Segesta, Palermo, Altavilla Milicia, Compofelice di Roccella, Faro, Messina, Toarmina, i na koncu ponovno se vratili u Cataniju, napravivši tako halku i zaokruživši cjelokupnu teritoriju Sicilije. Od Catanije nazad do Malte putovali smo brodom. Putovanje brodom trajalo je oko 7 sati. Morska pučina i hladan vjetar koji smo osjetili na palubi broda podsjetili su nas na agoniju mnogih izbjeglica koje prelazeći more rizikuju živote, a mnogi i ostanu bez njega, ne bi li se dokopali Evrope.

Tokom našeg putovanja, vidjeli smo da većina historijskih zdanja koje smo imali priliku posjetiti, bilo da se radi o građevinama sakralne ili profane namjene, izgrađene su od strane muslimana – Arapa i Berbera, ili pak po nalogu novih osvojača kršćana – Normana. Međutim, ono što je svim tim građevinama zajedničko je prožetost islamskim umjetničkim elementima. A taj uticaj nije ostvaren iskjučivo na nivou arhitekture, već smo vidjeli da je kulturološka premoć poraženog nad osvajačem itekako primjetna i na drugim poljima, poput jezika, ishrane, običaja, vjerovanja, itd. Kako je moguće da se gotovo 100 godina nakon što su kršćani ovladali Siciljom, žene kršćanke odijevaju poput muslimanki, noseći čak i hidžabe, kako je zabilježio tokom svoje posjete Palermu 1184. godine poznati muslimanski putopisac Ibn Džubejr! – Istovremeno u današnjem vremenu, muslimani se pitaju koje metode koristiti ne bi li se mnoge muslimanke vratile u okrilje propisa naše vjere po pitanju odijevanja, konkretno misleći na hidžab. – Mislim da se odgovor krije u tome da su muslimani nekada, itekako znali oduševiti, pa čak i svoje neprijatelje. Danas međutim, bojim se da smo postali puki imitatori. – Kasnimo za drugima i nastojimo ući čak i u gušterovu rupu ukoliko vidimo druge narode da su krenuli putem iste. – U knjizi “Socio-psihološke dimenzije Kur’ana”, na strani 118, analizirajući interakciju Sulejmana alejhiselam i kraljice od Sabe, ili pak uticaj Musa alejhiselam na čarobnjake, E. Tule govori o važnosti razvijanja sposobnosti koje će nam omogućiti da oduševljavamo druge i na taj način dobijemo prostor uticaja na pojedince i društvo s ciljem mijenjanja istih na bolje.

To je najvažnija pouka koju želim ovom prilikom izdvojiti, od mnogih zaključaka, lekcija i poruka do kojih smo došli tokom našeg putovanja Maltom i Sicilijom. – Za mijenjanje društva na bolje, nije dovoljno biti prosječan, već izvanredan! To bi značilo da ukoliko želimo da naši džemati okupljaju umjetnike, pisce i mislioce,… a ne, što je vrlo često slučaj, psihički nestabilne pojedince u potrazi za dobrim učačom rukje, onda naši džemati i druge institucije ne smiju biti prosječni, već puno više od toga. – A svakako, džamija mora biti referentna insitucija okupljanja za sve ljude, kako onih koji mogu pružiti nešto zajednici, tako i onih kojima je pomoć neophodna.

Na fotografiji vidite vulkan Etnu iznad grada Catanije na Siciliji. Najviši je vulkan u Evropi i dostiže 3’320 metara. Odabrao sam je kao posljednju fotografiju koju objavljujem u sklopu ovog putopisa zbog usporedbe koju želim da napravim između vulkana Etne i ummeta islamskog. – Naš ummet je poput vulkana. – Ogroman je i ima nesaglediv potencijal. Zbog njegovog trenutnog mrtvila, drugi misle da je on prepričana priča i da je ugašen. Međutim, razumom obdareni znaju da se lava ni jednog vulkana na svijetu ne može proglasiti starim gvozđem. Ja vjerujem… Zapravo NE! – Ja znam, da je pitanje dana kada će ummet islamski ponovno dati konkretne znake aktivnosti i iznenaditi mnoge skeptike. Kada se to desi, erupcija dobra i lava pozitivnih promjena ponovno će preporoditi muslimanska i mnoga druga društva kao što se to već desilo u prošlosti. Sigurnost, čast, imetak, vjera, porodica, pravda i napredak biće primarne vrijednosti koje će ummet znati štititi i promovisati. – A od Allaha je pomoć i pobjeda i Njemu hvala na svakom stanju.


Luksemburg, 10.04.2019.

 

– KRAJ –

 

IDENTITET.LU

.

Ceman
Autor članka: Ceman travanj 14, 2019 14:52