Priredio: Mithad R. Ćeman
Sve je očiglednije da muslimanska zajednica slabo ili skoro nikako ne napreduje. Ključni razlog tome nisu nemuslimani i neprijatelji islama već nepostojanje ciljeva, ambicija i vizije, a samim tim nemogućnost njihove realizacije. Zbog toga smo odlučili pozabaviti se ovom temom.
Pojam ambicija označava težnju za ličnim napredovanjem, uspjehom, društvenim ugledom…, tj. ambicija je ono čemu neko teži.
Kada govorimo o našim ambicijama, kolektivnim ili individualnim, pod tim podrazumijevamo kako vjerske tako i dunjalučke uspjehe i težnje. Nalazimo da je Omer, radijallahu anhu, tokom svoga hilafeta sreo besposlenog mladića pa ga je žestoko ukorio rekavši da ne voli besposličare koji se ne bave ni ibadetom ni dunjalučkim privređivanjem (to njegovo stanje opisao je riječju sebehlelen).
Naši profesori su primijetili da postoje četiri kategorije ljudi po pitanju ambicija:
Prva: Oni koji se zadovoljavaju samo krupnim stvarima i uspjesima te njih postavlja za svoj cilj. Takve nazivamo ambicioznim.
Druga: Oni koji mogu ostvariti krupne stvari, ali se zadovoljavaju mrvicama i sitnicama. Takve nazivamo neambicioznim.
Treća: Oni koji smatraju da su im velike stvari nedostižne, i smatraju da oni nisu stvoreni za njih. Ovo je stanje Musaovog naroda i takvi moraju biti ugnjetavani.
Četvrta: Oni koji nemaju predispozicije za velike stvari, ali, i pored toga, sebe precjenjuju i iskazuju želju i namjeru da dosegnu i vjeruju da imaju snage za ostvarenjem tih velikih ciljeva. Ovakve obično nazivaju preambicioznim.
Znači, ambicija može biti podsticajna i konstruktivna (ako je u skladu sa mogućnostima osobe i realnim okolnostima) i nezdrava i destruktivna (ukoliko nije u skladu sa sposobnostima, kada je nerealna i pojedincu predstavlja teret).
Ambicije u Kur’anu
Islamski učenjaci kažu da svi ajeti koji govore o Džennetu, njegovom opisu i blagodatima u njemu imaju za cilj postavljenje ciljeva i buđenje ambicija. Da je to stvarno tako dokazuju i riječi Uzvišenog: “…i neka se za to natječu takmičari!” (El-Mutaffifin, 26.)
Ovim nam postaje jasno da je jedna od uloga Kur’ana da nam postavi ciljeve i probudi ambicije.
Ambicije našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Što se tiče našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegov životopis je prepun primjera ambicioznosti.
Poslije događaja sa stanovnicima Taifa koji su ga istjerali iz svoga grada na jako ružan način i za taj događaj naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da je nešto najteže što je doživio od svoga naroda, ali on opet, i pored svega, iskazuje da mu je cilj da potomci njihove djece budu muslimani, što je u tom trenutku bilo teško za povjerovati.
Tokom bitke El-Ahzāb, dok su muslimani kopali rovove i dok su bili u jako teškim uslovima sa veoma neizvjesnim ishodom bitke, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prisutnima obećava riznice Vizantije i Perzije, koje su u tom trenutku bile jedine dvije postojeće sile.
Pored toga što je sam imao velike ambicije on je i svoje sljedbenike, svoj ummet podsticao na njih. Najbolji pokazatelj nam je njegov savjet da ako molimo za Džennet da molimo za Firdeus, tj. ako radimo, da radimo za najveće ciljeve.
Takođe po pitanju ambicioznosti imam Muslim zabilježio je hadis u kome naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Jak vjernik bolji je i Allahu draži od slabog, a u obojici je dobro.”
Zatim, Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, da je rekao: “Djela se cijene prema namjerama, i svakom čovjeku pripada ono što je naumio…” A u drugom hadisu naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas da ako ne drugačije onda trebamo deklarativno imati velike ciljeve. “Dvojici pripada ista nagrada a dvojici ista kazna. Bogatom čovjeku koji radi dobro i udjeljuje i siromahu koji kaže: ‘Kada bih imao imetka radio bih kao što radi ovaj čovjek!’ pripada ista nagrada…”, a isti je slučaj sa kaznom.
El-Husejn b. Ali, radijallahu anhuma, kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista Allah voli uzvišene i plemenite stvari, a prezire otrcane, učinjene bez elana.”
Ambicije ashaba
Kod spomena ambicija ashaba nećemo govoriti o Ebu Bekrovim, Omerovim, Osmanovim, Alijinim, radijallahu te‘ala anhum, dostignućima i ostvarenjima već ćemo spomenuti, što bi se reklo, jedan školski primjer toga među mlađim ashabima.
Sastali su se Abdullah b. Omer, Urve b. Ez-Zubejr, Mus‘ab b. Ez-Zubejr i Abdu-l-Melik b. Mervan u dvorištu Ka‘be. Skup mladog ashaba sa djecom ashaba. Pa je Mus‘ab zatražio od prisutnih da kažu šta bi voljeli da im se ostvari u životu, a oni da on počne od sebe.
Mus‘ab b. Ez-Zubejr (32.-72. h.g.) rekao je da bi volio biti namjesnik Iraka, da bi volio da oženi Sekīnu kćerku El-Husejnovu i da oženi Aišu kćerku Talhe b. Ubejdullaha. Na tim ciljevima je radio pa je tokom hilafeta njegovog brata Abdullaha b. Ez-Zubejra, radijallahu anhu, bio postavljen za namjesnika Iraka, i ostvarila mu se želja za ženidbu te je za svaku od navedenih isplatio mehr po 500.000 dirhema i platio je za opremanje svake isto toliko.
Urve b. Ez-Zubejr (22.-92. h.g.) je poželio da bude fakih, islamski pravnik, i da bude prenosilac hadisa. Radio je na ostvarenju tog cilja pa je učio od majke vjernika Aiše kćerke Ebu Bekrove, radijallahu anhuma. Dosegao je toliki stepen učenosti da je postao jedan od Sedmorice pravnika Medine koji se računaju najučenijim ljudima iz generacije tabiina. Hadis prenosi od velikog broja ashaba, a za njega smo čuli iz primjera kada mu je zbog određene bolesti trebala biti amputirana noga te je odbio bilo kakva opijajuća sredstva već je zatražio da otpočne sa namazom i da mu tokom obavljanja namaza obave zahvat.
Abdu-l-Melik b. Mervan (26.-86. h.g.) je poželio da bude halifa muslimana pa je postao peti emevijski vladar i vladao je dvadeset i jednu godinu, od 65. do 86. godine po Hidžri. Smatraju gu među najistaknutijim vladarima iz njegove dinastije koji je znatno proširio granice države, razvio položaj i značaj glavnog grada Damaska, tako da je Damask bio svetionik znanja i najznačajniji znanstveni centar tog vremena.
Abdullah b. Omer (10. prije Hidžre – 73. h.g.) je te prilike poželio ulazak u Džennet.
Pored visokih ambicija, što je zajedničko za svu četvoricu, vidimo i njihovu različitost. Sasvim je normalno da ljudi imaju različite ciljeve i ambicije jer različite stvari nas usrećuju.
Primjer visokih ambicija kod ashaba je slučaj Abdullaha b. Mes‘uda, radijallahu anhu, (umro 32. godine po Hidžri) za kojeg Mesrūk prenosi da je rekao: “Tako mi Allaha, ne postoji ajet a da ja ne znam kojim povodom je objavljen i gdje je objavljen, a kada bi znao da postoji neko učeniji od mene u Allahovoj Knjizi i da se do njega može doći, ja bih išao do njega.”
Prenosi se da bi imam El-Buhari (194.-256. h.g.) tokom jedne noći ustao iz svoje postelje i do dvadeset puta kako bi zapisao hadis ili misao koja mu je naumpala.
Kaže imam Ahmed, rahimehullah (164.-241. h.g.): “U potrazi za hadisom (sunnetom) obišao sam luke (sugūr), ravnice (šāmāt) i obale (sevāhil), obišao sam Alžir, Maroko, Mekku, Medinu, Jemen, Horasan (može se odnositi na povjesnu regiju Veliki Horasan koja pokriva područja današnjeg Irana, Afganistana, Turkmenistana, Uzbekistana i Tadžikistana, ili se može odnositi na bivšu pokrajinu Irana koja je 2004. godine podijeljena na Sjeverni Horasan, Razovi Horasan i Južni Horasan a može biti i grad u istočnoj Turskoj) i Perziju (Fāris). Pet puta sam obavio hadždž od kojih tri puta pješke iz Bagdada do Mekke.”
Ibnu-l-Dževzi (508.-597. h.g.) za imama Ahmeda kaže: “Dva puta je obišao svijet tako da je u svom El-Musnedu sakupio trideset hiljada (30.000) hadisa.”
A Ibnu-l-Dževzi, za samog sebe, kaže: “Kada bih rekao da sam pročitao dvadeset hiljada (20.000) tomova opet bih bio skroman (bilo ih je više) i to još u periodu mog traganja za znanjem. Okoristio sam se od opaski velikana i od veličine njihovih ambicija, njihovog kapaciteta pamćenja (hifza), njihovog ibadeta i rijetkih nauka i umijeća koje su posjedovali i znali, a za koje nikada ne bi čuo onaj koji nije imao uvid u spomenute knjige, pa sam prevazišao ono na čemu su ljudi i prevazišao sam ambicije ostalih učenika, na čemu sam Allahu zahvalan.” (Sajdu-l-hātir, str. 402)
Bez velikih ciljeva nema velikih dostignuća, jer kao što kažu: “Neka ti cilj bude mjesec, čak i ako ga ne dosegneš završit ćeš među zvijezdama.”
IDENTITET.LU
