Kako probuditi ambicije!? (II dio)

admin
Autor članka: admin June 2, 2015 22:30

Kako probuditi ambicije!? (II dio)

Priredio: Mithad R. Ćeman

Osobe sa niskim ambicijama mogu biti sličniji hajvanima nego li insanima, jer životinji se sve svodi na potrebu za hranom i pićem. Nezainteresovanost, ljenjost, depresivnost, uplašenost, nedostatak samopouzdanja… samo su neke od osobina neambicioznog čovjeka, a složit ćemo se da su sve ove osobine pokuđene i nepoželjne. Najčešći razlozi ovih osobina su nedostatak znanja i vjere, život u pokvarenom ambijentu i druženje sa neambicioznim ljudima, ili onima koji imaju niske ambicije. Nepostojanje takmičarskog duha takođe je razlog slabih ambicija, “…i neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu!” (El-Mutaffifin, 26)

Način buđenja ambicija
Postavlja se pitanje da li se može popraviti ambicioznost kod određene osobe? Ebu Derdā’, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu se znanje stječe učenjem, a blagost se postiže nastojanjem da se bude blag. Onaj ko bude težio ka dobru, dobro će mu i biti dato, a onaj ko se bude čuvao od zla, od njega će i biti sačuvan.” (Et-Taberani, El-Evsat, 7/398, br. 10739)

Na osnovu ovog hadisa zaključujemo da čovjek trudom i nadogradnjom može savladati svoje nedostatke i popraviti svoje stanje. Istražujući načine koji bi nam mogli pomoći u buđenju ambicija našao sam da su islamski učenjaci, tretirajući ovu temu, spomenuli preko pedeset (50) načina za ostvarenje ovog cilja. Od tog broja ja želim spomenuti par koje smatram važnim za naše okolnosti.

1. Snaga vjere i ispravne akide
Onaj koji zna da ako Allah bude uz njega takvom je nebitno ko će biti protiv njega. Vjera čovjeku donosi hrabrost i oslobađa ga mnogih okova, dok ispravna akida čovjeku daje uvid u Allahove univerzalne zakone i ispravno razumijevanje određenja (el-kader). Sa ispravnom akidom čovjek zna da je rezulatat vezan za povod (sebeb) i da: “Allah neće izmijeniti stanje jednog naroda dok taj narod ne izmijeni sebe.” (Er-R‘ad, 11)

2. Dova
Samom dovom mi postavljamo i definišemo sebi ciljeve, a dova pospješuje ambicije. Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (Gāfir, 60) Zamislite koji bi elan, ambicije i ciljeve trebali imati kada bi doista bili svjesni značenja ovih riječi!? Može li čovjek kome je Allah na pomoći biti gubitnik!?

Ako bi vjernik od Allaha tražio da mu podari visoke ambicije i težnje, da ga uputi na činjenje svakog dobra i da ga udalji od svakog zla, ta dova bi ga vodila prema visokim ambicijama. “…i oni govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.’” (El-Furkān, 74)

3. Učenje Kur’ana sa razmišljanjem i razumijevanjem
Kur’an nam daje uvid u mnoge historijske događaje i u različite karaktere ljudi. U Kur’anu saznajemo kako razlikovati dobro od lošeg, učene od neukih, radnike od lenjivaca, one koji napreduju od onih koji zaostaju.

Kur’an nas uči da će biti ljudi kojima će knjiga biti data u lijevu a bit će i onih kojima će biti data u desnu ruku, uči nas kako prolaze zulumćari a kako pravednici… Kur’an je taj koji odgaja ummet i čisti srca i duše.

4. Ponos i ljubomora
Čovjek koji je ponosan neće dozvoliti da se dovede u ponižavajuće situacije i ponos ga tjera da se uzdigne iznad trenutačnog nivoa. Ovdje ne govorimo o oholosti, već o tome da vjernik iz ljubomore prema vjeri i vjerskim znamenjima stalno teži da zauzme položaj kojim će dokazati i pokazati da je njegova vjera plodonosna i da vodi ponosu.

5. Putovanja i zijareti
Nađite mi biografiju učenjaka koji nije putovao radi traženja znanja! Nađite mi pjesnika ili književnika koji nikada nije izašao iz svoga mjesta! Putovanjem čovjek stiče iskustvo, dolazi do ideja, stiče jasniju sliku, izlazi iz provincijalizma i malograđanstva. Spominje se da je kadiji Jusufu b. Ahmed ed-Dijneveri, koji je imao ogromno znanje, rečeno: “Ebu Hamid el-Gazali ima reputaciju (bije ga glas), a ti imaš znanje?!” Pa je odgovorio: “To ga je uzdigao Bagdada, a dijapazon moga kretanja je Ed-Dijnever!”, grad u Iranu između Hamadana, koji se sa 5.000 godina postojanja smatra najstarijim gradom na svijetu, i Karmanšaha.

6. Događaji u ummetu i ličnom životu
Jak stimulator svakom vjerniku jesu potrebe ummeta i novonastali problemi muslimana kao i lična životna iskustva. Pogledajmo uticaj krstaških ratova na rađanje junaka ummeta! Koliko su napadi ateista i nevjernika uticali na pojedine muslimane da krenu putem traženja znanja ili putem da‘ve. Prisjetimo se naše bliske prošlosti i ratnih dejstava u dragoj nam Bosni. Sami smo svjesni predratnog stanja u Bošnjaka po vjerskom ili nacionalnom pitanju. Bili smo neznalice koji nisu znali za Allaha i morali smo se deklarisati Srbima, Hrvatima ili Crnogorcima. Tvrdili smo da se jezik kojim govorimo zove srpskohrvatski iako imamo najstariji rječnik u regionu koji se zove bosansko-turski rječnik, štampan 1631., od Muhammeda Hevaija Uskufija, što je znatno stariji nego li rječnik Vuka Stefanovića Karadžića (1787.-1864.). Rat, koji nam je donio veliko zlo i ogromne životne gubitke ipak je uticao i na naše osvješćenje i pokretanje sa mrtve tačke.

Takođe, ukoliko se sjetimo karikatura i uvreda na račun našega Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je to sa sobom povuklo mnoge akcije, tribine, tekstove, slogane preko kojih se odgovorilo na te nebuloze i idiotizme.

Kod govora o ovoj temi nalazimo ekstreman primjer u životu predislamskog pjesnika Imru’u-l-Kajsa b. Hadžera el-Kendija, koji je tokom života svoga oca bio posvećen igri, razonodi, obilasku žena, ispijanju alkohola… uživajući sve blagodati očeve imovine i očeve vlasti. Pošto mu je otac ubijen i kada je ostao bez imetka i vlasti to je na njega ostavilo ogroman trag. Promijenilo je njegova razmišljanja, prioritete i ambicije. Ostavio je alkohol i počeo je sa pripremama za povratak očeve imovine. Zarekao se sebi da neće okusiti mesa, niti vina, neće se mirisati niti vodom prati kosu, neće prilaziti svojoj ženi sve dok ne ubije sto ljudi iz plemena Benu Esed, koji su mu ubili oca. Ovaj čovjek nije dugo živio uzimajući u obzir broj godina, ali je dugo živio uzimajući u obzir šta je sve preživio. Poslije žestoke borbe sa Benu Esedom, radi osvete svoga oca, napustio je Arape i Arapsko poluostrvo, te je nastanio Konstantinopolis. U novom životnom ambijentu ostavio je obožavanje kipova i primio kršćanstvo. Umro je 540. godine (30 godina prije Godine slona) i ukopan je u Ankari.

Najveći lingvista u ummetu bio je Sībevejh koji je živio svega trideset dvije godine (148.-180. h.g.). Bio je Perzijanac pa su mu se roditelji iz Šīrāza preselili u Basru gdje je Sībevejh počeo izučavati fikh i hadis pred Hammādom b. Selemom el-Basrijem, čiji učenik je bio i Abdullah b. El-Mubārek. Jedne prilike, čitajući hadis pred svojim šejhom, umjesto Eba pročitao je Ebu, pogrešno primjenjujući padež, pa ga je šejh ispravio, zbog čega mu je bilo veoma neprijatno. Tada se zakleo Allahom da će tragati za znanjem i da neće dozvoliti da ga ikada iko više ispravi u arapskom jeziku i tako je postao Sībevejh.

Poslije svega navedenog želim reći da razuman čovjek može promijeniti svoje ciljeve i ambicije ali nikada ne može ostati bez njih.

IDENTITET.LU

admin
Autor članka: admin June 2, 2015 22:30