Hafiz Abdurrahman-ef. Kujević, pomoćnik Sandžačkog muftije za Južni Sandžak i da’wu.
Razgovarao: Muhamed ĆEMAN
IDENTITET.LU: Uvaženi hafize Kujeviću, dozvolićete da krenemo od dijaspore. – Nedavno ste gostovali u svojstvu predavača, među Bošnjacima u Luksemburgu. Poznato mi je da ste i ranije, u više navrata, bili u prilici boraviti i raditi s bošnjačkom populaciom nastanjenom, u Njemačkoj, Švedskoj, te drugim zemljama Zapadne Evrope. Možete li nam reći, koji su Vaši utisci i impresije koje ste stekli prilikom tih posjeta?
Dobro ste primijetili da sam jako često prisutan u našoj sandžačko-bošnjačkoj dijaspori. Mnogobrojnost naše dijaspore je dokaz teškog stanja u kojem se nalazi naš narod u domovini. Dovoljno je spomenuti da nas Bošnjaka ima četiri puta više u dijaspori nego što nas je u domovini Sandžaku. Sve to govori kakvu smo mi imali burnu i surovu prošlost, da smo bili primorani na muhadžirluk po nekoliko puta u toku života.
Boraveći među Bošnjacima u dijaspori, imam priliku družiti se sa onim elitnim slojem. To su ljudi koji su na jako visokom stepenu svjesnosti u vjerskom i nacionalnom smislu. Kod sandžačko-bošnjačke dijaspore može se primijetiti velika ljubav i privrženost vjeri, naciji i domovini, Bosni i Sandžaku.
Naši ljudi ulažu veliki napor da sačuvaju svoj identitet i tradiciju kroz džemate, i sve institucije koje im pomažu ostvarivanje zacrtanog cilja. Moj narod hrli da usadi u srca svoje djece iman i islamski terbijet (odgoj) jer znaju da je jedino u tome spas za porodicu. Zato ih vidiš da žure ka otvaranju islamsko kulturnih centara, školi Kur’ana i drugih odgojno-obrazovnih punktova kako bi sačuvali ono što im je najvrjednije kod sebe.
U dijaspori sam sreo školovanu omladinu koja se obrazovala na elitnim univerzitetima na zapadu a sve to im je samo povećalo ljubav prema svojoj domovini i ostalim vrijednostima.
Tako školovani ulažu svoje znanje, autoritet i potencijale da pomognu rješavanje statusa svoga naroda i statusa Sandžaka, te vrše uticaj u evropskim centrima kako bi natjerali ovdašnje režime da zaista suštinski sprovedu evropske standarde i daju sva prava Bošnjacima koji im pripadaju po svim osnovama.
Primijetio sam kod naših ljudi u dijaspori veliku ljubav i privrženost prema domovini, Bosni i Sandžaku. Imam osjećaj da su upućeniji u stvarnost i tokove našeg naroda od mnogih naših ljudi koji žive u domovinskom prostoru. Razlog tome je možda što su uvidjeli vrijednost svog vatana onda kada su ga na neki način izgubili.
Ono što me posebno impresionira jeste stepen slobode kod našeg naroda u dijaspori i opravdano je reći da je to najslobodniji dio našeg naroda, i zato svi oni slobodarski projekti za vjersko-nacionalno buđenje imaju najvišu podršku u dijaspori.
Stoga vjerujem da će dijaspora mnogo pomoći u sveukupnom rješavanju svih problema kroz koje kao narod prolazimo.
IDENTITET.LU: Pitanje integracije muslimana u Evropi ne gubi na aktuelnosti. – Shodno tome da se sam termin integracije definira i razumije na više načina, zanimljivo bi bilo saznati koji je Vaš pristup u tom domenu, te kakav model integracije je, po Vama, najprikladniji kada govorimo o muslimanima Bošnjacima u Zapadnoj Evropi?
Moj narod nema problema da se integriše i srodi sa dobrim stvarima i pojavama. To zato što nas islam uči svemu što je lijepo i korisno. Većinu pozitivnih stvari koje Evropa danas gaji naučila je ustvari od muslimana Španije. Postoje brojni dokazi da pravna sigurnost života, dostojanstva, imovine, te drugih brojnih prava, vuče korijen iz perioda kada je Islam na Iberijskom poluostrvu ispisivao možda najsvjetlija stoljeća u cijeloj ljudskoj povijesti.
Mi Bošnjaci smo autohtoni evropski narod i najpozvaniji smo da govorimo o najvećim civilizacijskim vrijednostima, najprije iz razloga jer su one duboko utkane u našoj kulturi i to stoljećima prije mnogih drugih. Sa druge strane, uprkos toj činjenici da smo kao stari evropski, ali istovremeno i muslimanski narod, dugo vremena u posjedu formule napretka i civiliziranosti, našoj dijaspori zbog sve prisutnijeg trenda kulturne unifikacije, prijeti opasnost da se odrodi i otuđi, te da izgubi ono što je najvrjednije.
Ja bih muslimanima poručio sljedeće: integrišite se, ali se čuvajte asimilacije. Vrijednosti o kojima sam govorio ne smiju se nikako izgubiti, niti skrnaviti, a te vrijednosti su: vjera, nacija, jezik, kultura i ljubav prema svom vatanu.
IDENTITET.LU: U kontekstu našeg Sandžaka, zamolio bih Vas da nas upoznate sa trenutačnim stanjem koje vlada u Islamskoj zajednici u Srbiji. – Ovdje ću biti direktan. – Da li je i u kojoj mjeri država Srbija uspjela uzdrmati i dovesti u pitanje stabilnost, rad i na kraju egzistenciju IZ u Srbiji?
Muftijstvo Sandžačko i cijela IZ u Srbiji su preživjeli žestoku agresiju u nekoliko faza koja je otvoreno započeta 2007. godine.
Mi smo u IZ razvili bajrak slobode što je svakako imalo visoku cijenu, ali, nismo se pokajali, jer zbog toga nas je Allah i stvorio, da budemo jedino Njegovi robovi a ne robovi lažnih božanstava kojih je puno na ovom svijetu. Kada smo vidjeli koji su sve faktori umiješani u otimanje i porobljavanje IZ to nas je samo učvrstilo i ojačalo. Svi ovi napadi su izrodili mnogobrojne institucije koje su postale odbrambeni mehanizam našeg naroda i svih vrijednosti koje gajimo. Osnovane su: BKZ, BNF, BANU, SBK i BDZ, koje su postale neprobojni bedem svih naših vitalnih interesa.
Ova agresija je probudila uspavani dio našeg naroda tako da je i to jedno od pozitivnih refleksija ovog nemoralnog čina režima.
Zadnja etapa ove agresije se dogodila prošle godine, ali, na jedan jako perfidan i lukav način. Ta etapa je bila obojena i zapakovana u jednu „pobožnu“ i „muslimansku“ priču, a neki akteri nisu bili svjesni ni koliko su zloupotrijebljeni. I taj unutrašnji napad je spriječen i osujećen, hvala Allahu.
Stoga mogu reći da mi danas imamo najslobodniju ili možda jedino slobodnu IZ u regionu, a i šire.
Naše Muftijstvo u Sandžaku gaji slobodnu ulemu koja govori za hatar Gospodara svih svjetova a ne za hatar raznih struktura moći. Ovoj priči ide u prilog i činjenica da se je prije mjesec dana dogodila promjena na čelu IZ što dovoljno govori o našoj zrelosti i stabilnosti.
IDENTITET.LU: Prošle godine potpisan je ugovor između reisa Rifata-ef. Fejzića i premijera Igora Lukšića, kojim se definiše uređenje odnosa od navodno zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore i Islamske zajednice u Crnoj Gori. Stavovi po pitanju koristi tog ugovora za Bošnjake i generalno muslimane Crne Gore su podijeljeni. – Kako Vi gledate na potpisivanje tog ugovora?
Spomenuti ugovor je uzdrmao Bošnjake iz temelja. Ubijeđen sam da je štetan i ima katastrofalne posljedice po našu vjeru i narod. Možda predstavnici IZ u Crnoj Gori nisu ni svjesni šta su potpisali. Zato bi ih pozvao da isprave grešku i pokušaju se izvaditi iz kandži u koje su uhvaćeni.
Tim ugovorom je ukinuta sloboda IZ, jer u njemu stoji da IZ imenuje ljude na sve funkcije u IZ, osim prvog čovjeka. Ekskluzivno pravo na to, de jure, ima Vlada. Iako u ovom dijelu postoje oprečna tumačenja, sasvim sam siguran da je član šest ovog Ugovora više nego jasan jer se u prvom stavu ovog člana jasno naznačava nadležnost Islamske zajednice gdje se u nabrajanju prava izbora, imenovanja i premještaja, faktički isključuje nadležnost izbora reisa kao predsjednika Mešihata, i već u drugom stavu istog člana to jasno i potvrđuje gdje se kaže da Islamska zajednica nakon izbora kandidata, a prije imenovanja reisa, na povjerljiv način obavještava Vladu Crne Gore.
Ovim Ugovorom se smanjuju i dodatno ograničavaju prava koja su nam bila garantovana po svim osnovama. Nažalost ovo nije jedinstven primjer da se našem narodu umanjuju jednom stečena prava propisana i Božijim i ljudskim zakonima.
Pomenuti ugovor je zbog miješanja u nadležnosti IZ, neustavan, jer se kosi sa Ustavom Crne Gore kojim se garantuje potpuna autonomija vjerskim organizacijama, što ujedno predstavlja posebnu temu i svakako vrhunac apsurdnosti.
Shodno tom Ugovoru država sebi uzima za pravo da može da mimo znanja, saglasnosti i bilo kakve najave ulaziti u naše džamije i pod izgovorom njihove procjene potencijalnog ugržavanja bezbijednosti, hapsiti koga hoće. Ovim stavom je potpuno povrijeđeno pravo vjernika da u Allahovim kućama u miru i skrušenosti prakticiraju svoju vjeru. Na strani obaveza države, one su samo ponovljene ili prepisane iz drugih propisa kojima se svim licima pravnim ili fizičkim garantiraju određena prava, i drugih posebnih obaveza ovim Ugovorom država nije preuzela niti je dala druga posebna prava koja nam već nisu pripadala. Ovo su samo neki aspekti kobnih posljedica dotičnog ugovora. Nadam se da će potpisnici sporazuma ispred IZ uvidjeti stvarne štete postupka potpisivinja ovog Ugovora i uraditi sve da se isti poništi.
IDENTITET.LU: Kako vi gledate na Muftijstvo Sandžačko i na status u okviru novog Ustava Islamske Zajednice u BiH?
Mešihat IZ Sandžaka i Muftijstvo Sandžačko je osnovano 30. oktobra. 1993. godine, u prijestoljnici Sandžaka, Novom Pazaru. Osnivači su bili Odbori Islamske Zajednice Rožaja, Berana, Petnjice i Bijelog Polja, kao i Odbori iz sjevernog Sandžaka.
Zanimljivo je napomenuti da je inicijativu pokrenulo Udruženje ilmijje Sandžaka i prvi sastanak te inicijative je održan u Rožajama.
Kasnije je cijelo Muftijstvo Sandžačko integrisano u Rijaset IZ u BiH.
Međutim, nakon toga vidjeli smo tendenciju da se Medžlisi ili Odbori Islamske Zajednice iz Južnog Sandžaka svim silama okrenu i usmjere prema Podgorici, što je nepojmljivo i neshvatljivo svakom normalnom čovjeku koji ima iole imana u svome srcu.
Ta tendencija i dalje postoji a predvode je, nažalost, mnogi imami.
Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazović je jasno podvukao da su Bosna i cijeli Sandžak domovinski prostor Bošnjaka i da sa tim nema pravo niko da trguje. To se ne smije narušavati.
Također je potvrđeno da će biti ponuđeno Islamskoj zajednici u Crnoj Gori da se integriše u jedinstvenu Islamsku zajednicu sa centrom u Sarajevu. Ubijeđen sam da takvu ponudu pravi Bošnjaci i muslimani ne mogu i ne smiju odbiti. Ovu ponudu može odbiti samo neko ko ne razumije važnost jedinstva Islamske zajednice u duhu stvaranja jedinstva cijelog Bošnjačkog naroda.
Cjelovitost Muftijstva Sandžačkog je interes svih muslimana u Sandžaku, Bošnjaka i Albanaca. To je interes čak i za pripadnike drugih religija koji žive u Sandžaku.
Sandžak je naša majka. Pa ko je taj koji može da mrzi svoju majku i da radi protiv nje?! Ko je taj koji više voli maćehu od majke i pored toga što mu maćeha permanentno pokazuje da mu želi što prije videti leđa, ispratiti ga da se više nikada ne vrati?!
Oni koji se bore protiv Muftijstva Sandžačkog i koji se ne žele integrisati u Rijaset Islamske Zajednice sa centrom u Sarajevu, liče na one koji bježe iz toplog naručja svoje milostive majke i trče kod maćehe, i još tvrde da im je to bolje.
Ostatak Sandžaka i cjelovitog Muftijstva Sandžačkog je u stvari garancija za opstanak muslimana na ovim prostorima. Pa hoće li se urazumiti oni koji misle i postupaju suprotno? Zar su spremni sami sebe i svoj narod baciti u ambis i provaliju?! Zar imaju hrabrosti posjeći granu na kojoj stoje, ispod koje je ambis?!
Pozivam sve imame i sve vjernike iz cijelog Sandžaka da vode računa o svojim postupcima. Treba imati na umu da imamo odgovornost pred Allahom, historijom i našim potomstvom!
Treba voditi računa, nakon iskrenosti, i o tome kako će nas pokoljenja spominjati i pamtiti. Historija bilježi svačije ime. Nije isto kada nam historija priča o Reisu-l-ulemi Džemaludinu-ef. Čauševiću i Reisu-l-ulemi Ibrahimu koji je prihvatio da Beograd bude sjedište Islamske Zajednice i muslimana.
Nije isto kada nam historija priča o šehidu Busuladžić Mustafi i direktoru Medrese u Sarajevu koji je prijavljivao svakog svog učenika koji je bio član Mladih Muslimana.
Historija ne bilježi na isti način časno ime Alije Izetbegovića i ime Fikreta Abdića.
Historija pamti puno Pljevaljskih i Sandžačkih Muftija, ali jedino kada se spomene Pljevaljski Muftija Šemsikodić onda mu svi dovu upućuju i Allaha mole da mu podari Džennet. Njegovo ime ulijeva snagu i elan svim generacijama do Sudnjeg dana.
Neće historija na isti način tretirati Sandžačkog Muftiju Muamera-ef. Zukorlića koji je stao kao bedem odbrane Sandžaka, slobode, islama, nacije i svake druge vrijednosti, i izdajnika Adema Zilkića koji je sve prodao da bi zadovoljio din-dušmane.
Također upozoravamo sebe, svoje kolege i svu braću muslimane u cijelom Sandžaku i Crnoj Gori da historija neće isto pisati o onima koji su branili Sandžak, Muftijstvo Sandžačko i svaku drugu našu vrijednost za šta su naši preci krv svoju prolili, i o onima koji su sve to prodali za neznatnu dunjalučku korist.
Vjerujte da se spomenute vrijednosti ne mogu prodati za sav dunjaluk i ono što je na njemu.
Bojmo se Allaha Uzvišenog.
Budimo svjesni da ćemo pred Njim stati i za sve ovo potanko biti pitani, a tada neće biti taguta i raznih režima koji nas mogu odbraniti!
IDENTITET.LU: U Vašim predavanjima, vrlo često stavljate znak jednakosti između BOŠNJAŠTVA i ISLAMA. Mislim da bi bilo interesantno ukoliko bi pojasnili Vaš pristup tom pitanju?
Bošnjaci su masovno primili islam kada je do njih došla istina. To je plemeniti narod koji je primio islam bez ikakvog opiranja i suprotstavljanja.
Bošnjaci su svoju kulturu, tradiciju i mnoge adete crpili iz Islamske tradicije, tako da je islam postao neodvojivi dio opće kulture Bošnjaka. Mi smo se u potpunosti identificirali sa islamom.
Zato, ako oduzmeš islam Bošnjaštvu i Bošnjacima, onda im ne ostade ništa. U tom smislu ja zagovaram Bošnjaštvo ukoliko se ne kosi sa citatima iz Kur’ana i sunneta. Sve ono što se kosi u našoj tradiciji sa islamom trebamo ga korigovati shodno našim čistim izvorima u vjeri.
Tvrdim da onaj koji sebe smatra Bošnjakom mora biti praktikant islama jer u protivnom odskače od tradicije Bošnjaka i Bošnjaštva i gubi bošnjački identitet. U tom smislu vidim da je gajenje i čuvanje Bošnjaštva obaveza i potreba.
IDENTITET.LU
