Intervju: hafiz Hilmija Redžić – U dijaspori je prisutna jaka ljubav među muslimanima

admin
Autor članka: admin svibanj 31, 2015 00:08

Intervju: hafiz Hilmija Redžić – U dijaspori je prisutna jaka ljubav među muslimanima

Hilmija Redžić, 26. godišnji svršenik tri fakulteta, doktorant ekonomije i hafiz Kur’ana Časnog

Razgovarao: Muhamed ĆEMAN

IDENTITET.LU – Uvaženi hafize Redžiću, u Vašoj biografiji stoji podatak da ste svršenik čak tri fakulteta – Ekonomskog u Kragujevcu, Pravnog u Novom Pazaru i Fakulteta za menadžment i poslovnu ekonomiju. Trenutno ste na doktorskim studijama ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Ujedno, govorite arapski jezik. Šta je, ili ko je po Vama primarni uzrok Vašeg akademskog uspjeha?
Za uspješno koračanje putem nauke nepohodna je ambicija koja se svakog dana budi u grudima onog koji je krenuo putem nauke. Međutim, veliki broj ljudi ima ambiciju da korača putem nauke, ali ubrzo dođe do „pospanosti“ date ambicije jer su istu usmjerili ili na materijalne sfere ili na sferu naučnih zvanja. Nauka je slobodna i ona ne trpi ograničenja materijom i ne trpi ograničenja dostignutim zvanjima. Da bi bili uspješni na polju nauke morate ustrajati na tom putu cijelog života sa sve svježijom ambicijom iz dana u dan. Zato nas je Gospodar svih svjetova pozvao u časnom Kur’anu da učimo, ali ne radi materijalnih i nematerijalnih dobara već radi Njega Uzvišenog: „Uči u ime Gospodara Tvoga Koji stvara!“ (El-Alek, 1.). Ako ovakva namjera, prati ambicioznog naučnika, onda je njegov uspjeh nemoguće mjeriti ovosvjetskim kriterijumima i to je uspjeh nad uspjesima.

IDENTITET.LU – Zanimljivo je da ste i hafiz Kur’ana Časnog. U kojem trenutku Vašeg života ste odlučili posvetiti se hifzu, tj. učenju Kur’ana napamet? Ko je bio Vaš mentor?
To se dogodilo na početku studiranja. Nakon prvih uspjeha na fakultetu, uvidio sam da je nauka koju proučavam ograničena. Potrebno je puno vremena da bi ste došli do jednog naučnog rješenja ili do održive naučne teorije. Putujete putem metodologije koja je ograničena, kontradiktorna. Otpočinući bavljenje naukom na taj način, uvidio sam da ono što sam i tada činio treba da sprovedem u praksu, a to je bilo nerazdvojno druženje sa Kur’anom. Kur’an je uvijek davao odgovor na svako moje pitanje, bilo da je naučno ili praktično. Argumentacija koju Kur’an nudi je najdublja, najpreciznija, najizazovnija i to je ono što je plijenilo moje misli. Upoznavajući naučni put ekonomije, prava i menadžmenta, uvidio sam da je Kur’an neophodan da me održi budnim na putu nauke. Učeći ajet po ajet moja ambicija za naukom je svaki dan bila veća i danas je tako. Većina ljudi nakon dobijanja nekog naučnog zvanja doživljava izazov da korača dalje putem nauke ili da se preorjentiše na materijalnu sferu i materijalizuje ono što je naučio. Takav pristup je poguban i nakon dužeg vremenskog perioda svaki čovjek to uvidi. Nikad nismo zažalili što smo nešto naučili, već zato što nismo nešto naučili.
U srednjoj školi sam upoznao jednog divnog insana. Tog sam insana prvi put upamtio po njegovom pristupu ličnosti i taj trenutak je ostao urezan u mom srcu. Naš je razgovor i upoznavanje otpočeo sa naukom, i svaki sljedeči je bio nauka, a uz to plijenio je moje srce lijepim ponašanjem. Ime tog insana je Abdurrahman Kujević, hafiz Kur’ana Časnog i hafiz dva Sahiha (Buharijevog i Muslimovog), svršenik Fakulteta za hadis na Islamskom Univerzitetu u Medini. Nakon njegovog povratka iz Medine, iskreno, sanjao sam o danu da sjednem ispred njega i učim Kur’an i hadis pred njim. Uzvišeni mi je podario tu veliku blagodat. Otpočeli su ponovo naši susreti i opet su bili sa naukom i dan danas su takvi. Nisam sjedio sa tim insanom, a da nešto novo od njega nisam naučio. Hvala Gospodaru svjetova na tome, a posebno na blagodati Škole Kur’ana Časnog. Ona kao i druge institucije islamske zajedinice u Srbiji su zvjezde našeg podneblja koje su visoko u očima onih koji imaju čist razumski vid, pa uspjevaju da ih vide u ovolikoj tami koja se nadvija nad čovječanstvom općenito.

IDENTITET.LU – U kontekstu naobrazbe, uspjeli ste objediniti svjetovne i vjerske nauke. Kolika je po Vama važnost za jednog vjernika, Bošnjaka recimo, da bude obrazovan u oba pomenuta segmenta?
Ne može doživjeti slast nauke onaj koji se bavi svjetovnim naukama, ako se ne uputi na izučavanje vjerskih nauka. Sve nauke krasi osobina humanosti, a ništa nije humanije od vjere, jer vjera nudi rješenja za pojedinca i zajednicu. Posebno ako govorimo o islamu, pristup islama je da se objedini ovosvjetsko i vjersko. Ali ovosvjetsko mora biti cilj ograničen samo na ovaj svijet i trajanje života na njemu, a vjersko mora biti usmjereno na vječni život. Onaj koji objedini ovo dvoje sretan je.
Bošnjaci su specifični jer su doživjeli da njihov nacionali identitet u jednom momentu bude izbrisan i zamjenjen vjerskim identitom. Vjera je bila jedina odrednica po kojoj su ih drugi prepoznavali u periodu komunizma, što je paradoksalno, jer je sam komunizam vjeru sveo nisko, na nivo ispod margine, a jedan cijeli narod biva identificiran kroz prizmu vjere. Dakle bili smo muslimani, koji nisu smjeli da prakticiraju islam. Imajući ovo u vidu za svakog Bošnjaka je posebno bitno da se uputi u vjerske nauke, da spozna svoju vjeru, onakvu kakva jeste, a ne onakvu kako je prestavljana ili je određeni krugovi i dan danas predstavljaju. Nacionalizam je u islamu ograničen na nivo koristi za čovjeka. Sve dok pojedincu koristi, a istovremeno drugima ne šteti, onda je nacionalizam pohvaljen. Svaki vid nacionalizama koji naginje ka šovinizmu ili fašizmu islam tretira kao primitivizam i propast. Po mom ličnom mišljenju ovo je najrealističniji i najpravedniji pristup nacionalnom identitetu. On jeste važan, ali nije najvažniji, a postoje trenuci u životu kada to jeste, posebno onda kada bude zanegiran!
Posebna negativnost današnjice sa kojom se Bošnjaci susreću je islamofobija. Islamofobija je opća opasnost koja „hara“ na globalnom nivou. Nekako bude logički na „mjestu“ kada primjetite islamofobiju kod Jevreja, Kršćana, Budista, Hindusa itd, međutim, kada primjetite islamofobiju na onome koji tvrdi musliman, onda pokušavate sebi da objasnite taj paradoks i nađete se u situaciji da jednostavno takvo stanje nije ni teorijski moguće. Jer, nikada u historiji nije zabilježeno da jedan mnogobožački narod ima fobiju od svoje mnogobožačke vjere, a još je nevjerovatnije da to čini skupina monoteista. Nažalost takvo stanje nemoguće u historiji, nemoguće u logici, ali je moguće u savremenoj praksi i to na našem podneblju. Narod se boji sopstvene vjere. Do juče je istom tom narodu bila vjera nametana kao etnički i nacionalni identite, danas mu se negira izvorni etnički i nacionalni idetnitet, a sam taj narod ima fobiju od svoje vjere. Pa prvo sa čim se jedna mlada ličnost koja hoće da prakticira vjeru islam na našem podneblju susreće jeste etiketiranje po osnovu odijevanja, oblačenja itd. Dakle, apsolutno je nebitno ono u što je ta ista ličnost ubjeđena, to što nastoji da društvu donese boljitak, ona je unaprijed ograničena formom koju je neko nacrtao u glavama naših širokih masa i potrebno je vrijeme da se bar za nijansu odustane od date forme. Posebno se ističe fobija prema svim islamskim obilježjima koja su vezana za ličnost. ZATO: „NASTOJ DA TI KREIRAŠ SLIKU KOD DRUGIH, A NE DA JE DRUGI KREIRAJU!“

IDENTITET.LU – Recite mi molim Vas, kakve su perspektive za život i dalji intelektualni razvoj za mlade intelektualce u Sandžaku?
Naše podneblje danas ima veliku blagodat time što posjeduje dva Univerziteta za svjetovne nauke, Fakultet islamskih nauka, sada i Bošnjačka akademiju nauka i umjetnosti – BANU. Sve te institucije daju podstrek mladima da ostanu u svom mjestu i bave se naukom. Problem nastaje nakon dobijanja fakultetskih diploma. Mali broj mladih ima priliku da se afirmiše na polju nauke. Posebno ograničavajući faktor za sve pozitivne promjene na našem podneblju općenito je politička nestabilnost. To je jedan od ključnih negativnih faktora u našem društvu koji ugrožava svaki valjan razvoj i napredak drušva. Ovo je polje posebno osjetljivo kada su muslimani u pitanju. Posljednjih decenija putujući kroz proces povratka nacionalnog identita doživljeli smo ogromne političke potrese na nivou zemlje i na loklanom nivou. Takvo stanje je ostavilo posljedice i na današnje društveno stanje na našem podneblju. Politička podijeljenost po osnovu kriterijuma podnošljivosti, ukusa, ekonomske koristi sve je prisutnija kod nas. Stanje ni u kom slučaju ne ide prema riječi boljitak. Uslijed takvog stanja mladi su primorani da se politički aktiviraju ne bi li promijenili stanje, ne bi li poveli stanje ka riječi BOLJITAK. A onda upadaju u zamku da postaju dio mase koju vode pojedinci koji uporno svojim političkim aktivnostima produbljuju ovakvo loše stanje. ZATO MLADI U CIJELOM REGIONU TREBAJU ZNATI OVO: „POLITIKA JE JAMA, AKO JE NE MOŽEŠ PRESKOČITI, ZAOBIĐI JE!“ Političko djelovanje je poželjno kada vodi boljitku. Međutim, ono treba biti prepušteno najboljim ljudima u društvu. Na nama mladima je da ne budemo prepreka na tom putu, već da takve podržimo. To su ljudi koji uspjevaju „zatrpati“ sve političke jame i napraviti put za svakog člana društva. Zato je na mladima da motre i da predlažu rješenja!

IDENTITET.LU – Osvrnimo se na Vaš boravak u Luksemburgu. Naime, zadnjih mjesec dana boravite među Bošnjacima Luksemburga. U tom periodu ste u džematu AIC SUD u Ešu (Esch) održali gotovo trideset predavanja. Prisutnost ljudi na predavanjima je bila zaista za svaku pohvalu. Osnova za Vaša predavanja je bila knjiga „Četrdeset Nevevijevih hadisa“. Koji je značaj te knjige, pa ste joj posvetili toliko pažnje?
Ako želimo da upoznamo islam to možemo učiniti jedino ako proučavamo Kur’an i hadis. Hadiska nauka je bitna za muslimana jer daje upustva za praktičnu primjenu Kur’ana u životu jednog muslimana. Knjiga koju ste spomenuli objedinjuje hadise koji daju upustva za praktičnu primjenu islama u svim područjima. Veliki broj islamskih učenjaka je pokušavao da napravi takav izbor hadisa koja bi obuhvatao najvažnije hadise za prakticiranje islama, odnosno Kur’ana. To je jedino pošlo hafizu hadisa, imamu Neveviju, Allah mu se smilovao. Pa je ova knjiga neophodna za sve muslimane, i za one od nemuslimana koji žele upoznati islam. Predavanja u toku pet dana u hefti bila su bazirana na komentaru ovih hadisa, a dva dana u hefti bila su rezervisana za govor o najvrijednijim djelima u islamu. Kada želite da nekog nešto podučite poći ćete od onog što je najvažnije, a ova knjiga nudi najvažnije detalje iz prakse Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koje je ostavio muslimanima da ih prakticiraju do Sudnjeg dana.

IDENTITET.LU – Tijekom Vašeg boravka u Velikom Vojvodstvu, neminovno ste stekli određenu sliku o bošnjačkoj dijaspori u ovoj zapadno-evropskoj zemlji. – Koju sliku tj. kakav dojam nosite sa sobom nazad u Sandžak?
Ono što sam primjetio i što je ostavilo nezaboravan utisak kod mene da je u dijaspori prisutna jaka ljubav među muslimanima, međusobno potmoganje, međusobno poštivanje. Iskreno kada dođete u ovakvim sredinama najmanje što očekujete da vidite jesu upravo ovakve vrijednosti. Mada taj paradoks ima svoje objašnjenje, ljudi su dobili materijalno, osjetili ograničenu slast toga i zato lakše prepoznaju prave vrijednosti od mnogih Bošnjaka koji žive u Sandžaku i Bosni. Dijaspora je trenutno najveća ljudska podrška Bošnjacima u Sandžaku i Bosni.

IDENTITET.LU – Na kraju, koja je Vaša poruka našim čitateljima, osobito mlađem naraštaju?
Mladi ljudi su pod izazovom koga da slijede, za kim da pođu. Većina mladih uzima za autoriteta onoga koji ga je uputio u vjerske znanosti. Uslijed stagnacije učenja, mladi ljudi počinju sa slijepim slijeđenjem svojih „autoriteta“. Isti ti „autoriteti“ se pozivaju na svoje autoritete i tako počinje niz koji samo dodatno pravi probleme. Dolazi do dodatnih podjela, mržnje, kreiranja raznih grupa i okupljanja na kojima se aktivno govori o greškama drugih skupina itd. Ova opasnost je pogubna za mladog muslimana ako je se ne sačuva. OMLADINO: „MUSLIMANU JE UZOR POSLANIK, sallallahu alejhi ve sellem!“ Najbolji način da se izbjegne ova opasnost jeste da se mladi musliman uzme čistog znanja i da stalno nastoji da održava nijet-namjeru na nivuo iskrenosti. Uzor može biti samo jedan, a u islamu je poznato ko je uzor, zato ne ograničavaj sebe sa raznim ljudima sa kojima živiš. Tvoj uzor te uči da svakog poštivaš i da svakom dobro želiš, a ne da poštivaš samo onog koji misli kao ti!!! Sveprisutna lična zamjenica „JA“ u govoru je samo posljedica unutrašnjih težnji pojedinaca da promovišu samo sebe i svoj ego. Ovo je opasnost za svaku ličnost bilo ona mlada ili starija, posebno onda kada krene određenim uzlaznim stazama gdje se penje na položaje i onda nastoji da promoviše sebe i svoj ego. Naše podneblje je prezasićeno ovakvim ličnostima. Nažalost, veliki broj mladih takve ličnosti uzima za „autoritete“ i poklanja im svoje vjersko, političko i društveno povjerenje. OMLADINO: „USPJEH JE PONIZITI SEBE PRED SOBOM, A NE POHVALITI SEBE PRED DRUGIMA!“ Na mladim muslimanima je da se drže poslaničkih principa o samokontroli, obračunu sa samim sobom. Kada god čovjek pomisli da je na vrhuncu, slijedi mu pad, a ti si još mlad za padove i neuspjehe, zato nastoj ići naprijed jer je dužina tvog puta nepoznata i nije potrebno da je znaš, potrebno je da poznaješ kakav je put, a ne koliko je dug.

U nastavku pogledajte džumansku hutbu hafiza Hilmije Redžića, koju je održao 28. novembra u džematu AIC SUD u Ešu (Esch):

{youtube}_nYhzTEZ6RE{/youtube}

IDENTITET.LU

admin
Autor članka: admin svibanj 31, 2015 00:08