Intervju: Aljo ef. Cikotić – Posvetimo se odgoju i obrazovanju naše djece, omladine i odraslih

Ceman
Autor članka: Ceman April 18, 2016 20:50

Intervju: Aljo ef. Cikotić – Posvetimo se odgoju i obrazovanju naše djece, omladine i odraslih

 

Razgovarao: Muhamed ĆEMAN

IDENTITET.LU: Uvaženi efendija Cikotiću, nedavno ste na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu odbranili magistarski rad na temu „Garibu-l hadis s posebnim osvrtom na istoimenu studiju  h. Mehmed ef Handžića”. Najprije želimo da Vam od srca čestitamo, a zatim i da upitamo, koji je značaj teme koju ste istražili u kontekstu Vašeg magistarskog rada?

Allah vas nagradio, hvala Vam.

Još u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., postojala je potreba da određene riječi koje je izrekao sam pojašnjava ili da to učini neko od ashaba, budući da njihovo značenje uopće nije bilo poznato ili da im je Poslanik, s.a.v.s., davao specifično značenje. Kako se islamska država širila i kako su u njen sastav počele ulaziti pokrajine u kojima maternji jezik nije bio arapski, sve više se povećavao broj nepoznatih i riječi čije je razumijevanje zahtijevalo dodatna pojašnjenja.

Svjesni pozicije Kur’ana i sunneta u svom životu i neophodnosti da ih pravilno razumiju prije nego budu u stanju valjano ih primijeniti u praksi muslimani su se vrlo rano posvetili izučavanju nejasnih riječi u Kur’anu i sunnetu. Tako su nastajala zasebna djela koja su imala za cilj upoznati čitaoca s valjanim značenjem i razumijevanjem takvih riječi.

Na našim prostorima, koliko je meni poznato, Ilm garibil-hadis – Znanost o nejasnim riječima u hadisu nikada nije bila predmet zasebnog istraživanja. Prvi Bošnjak koji se ozbiljnije bavi ovom znanosti jeste h. Mehmed-ef. Handžić. Iako je o životu i djelu h. Mehmed-ef. Handžića napisano više djela, različitih po obimu i vrijednosti, pa i nekoliko magistarskih (Adilović i Čeliković) i doktorskih radnji (Hasanović), ipak ovaj njegov rukopis nije temeljitije obrađivan i valoriziran. Kasniji bosanskohercegovački autori koji će se baviti hadisom i hadiskim znanostima su samo uzgred spominjali znanost o nejasnim riječima u hadisu i nisu o tome pisali zasebne studije.

Otuda je značaj ovog rada veliki, jer nas, s jedne strane, upoznaje s jednom od temeljnih hadiskih disciplina čije nam je poznavanje neophodno za pravilno razumijevanje, a time i prakticiranje sunneta u našem svakodnevnom životu, a istovremeno, budući da sam se koristio rukopisom znamenitog Bošnjaka h. Mehmed-ef. Handžića, time je dat značajan doprinos izučavanju naše kulturne baštine.

IDENTITET.LU: Dugogodišnji ste imam džemata Kalibunar u Travniku, koji važi za jedan od najaktivnijih džemata u čitavoj Bosni. Svjedoci smo da je Vaš rad u svojstvu imama, hatiba i muallima vrlo cijenjen od strane ne samo Vaših džematlija, već od svih onih koji prate rad i razvoj džemata Kalibunar. Tome svjedoči i to što ste prošle godine proglašeni za najboljeg muallima na teritoriji Travničkog muftijstva. Shodno činjenici da je dužnost imama vrlo složena, slojevita i veoma zahtjevna za osobe koje tom emanetu prilaze odgovorno, dok je istovremeno poziv imama i lahko zloupotrebljiv od strane onih koji imamet svode na nivo profesije, zamolio bih Vas da nam ovom prilikom predočite, na koji način uspijevate ostvarivati tako dobre rezultate? Da li tajna leži u iskrenom pristupu, podršci džemata, potpori porodice, pomoći Uzvišenog, ili pak sve nabrojano? Prije nego li odgovorite, želimo da imate u vidu da je značaj vašeg odgovora na ovo pitanje utoliko velik što može poslužiti i kao savjet svim našim čitateljima koji su na bilo koji način uključeni u rad nekog džemata. 

Najodabraniji čovjek, posljednji Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., bio je imam – predvodnik. To je misija koju trebaju, kao njegovi nasljednici, preuzeti učeni. Ako se neko opredijeli da u ime Allaha, dž.š., slijedi pravi put i druge njemu poziva mudro, lijepim savjetom i pristupom, preuzeo je veliki emanet. Taj emanet će uspješno nositi onaj ko ga izvršava s ljubavlju. Pitanje iskrenog nijjeta i adekvatnog pristupa je nešto sa čime se suočavamo u svojim postupcima svakodnevno, pa tako i u ovoj misiji.

Kur’an nas uči da je najljepši govor onoga koji poziva na pravi put, koji čini dobra djela i javno kaže da je musliman. Nas je Allah, dž.š., kao generaciju, nakon velikih žrtava, počastio sa velikom blagodati koja se zove sloboda. Sada je do nas, koliko ćemo se angažovati, uspješno organizovati, međusobno povezati i u dobročinstvu potpomagati, jedni drugima biti inspiracija i potpora. Ovo je naše vrijeme, naša prilika i odgovornost, da ostavimo nešto vrijedno generacijama muslimana koji dolaze poslije nas.

Džemat Kalibunar u Travniku je mlad džemat sa dvadesetogodišnjim iskustvom organizovanog rada. Takvih i sličnih džemata je puno, ne samo u Bosni i Hercegovini već i izvan nje, koji imaju mogućnost iskoristiti neke savremene mogućnosti organizacije rada sa djecom, omladinom i odraslim džematlijama. Naš je savjet da se sve pozitivne novonastale okolnosti iskoriste na putu izgradnje stabilnih, obrazovanih i uspješnih generacija muslimana.

IDENTITET.LU: Studirali ste i određeni period živjeli u gradu Allahovog Poslanika alejhiselam, u Medini. – Kakva vas sjećanja vežu za taj period?  Možete li za naše čitatelje ovom prilikom istaći bilo koje zanimljivo iskustvo stečeno u tom specifičnom životnom ambijentu?

Nakon druge godine studija na FIN-u u Sarajevu, 1990. godine dobio sam priliku za studiranje na Islamskom univerzitetu u Medini, gradu Allahova Poslanika, s.a.v.s. Osjećaj da klanjate namaz u džamiji u kojoj je namaz predvodio Allahov miljenik, najbolji čovjek, odgajatelj i učitelj čovječanstva, osjećaj je koji ne možete prenijeti niti dočarati onima koji ga nisu iskustveno doživjeli na sličan način. Kada sam prvi puta u Revdi, dijelu koji je bio džamija u doba Poslanika, s.a.v.s., a za koji je on rekao da je jedna od dženentskih bašća, klanjao namaz u mihrabu koji se nalazi na mjestu gdje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., predvodio vjernike u namazu, sjećam se da sam sve vrijeme drhtao i razmišljao o značaju počasti kojom me moj Gospodar počastio, da klanjam na istom mjestu, u mihrabu u kojem je klanjao najodabraniji i Allahu najdraži čovjek. Živjeti u gradu Allahovog Poslanika je od neprocjenjivog značaja, jer hodite zemljom kojom je on hodio, udišete isti zrak i povezujete se sa potomcima najbolje generacije ljudi koji su hodili Zemljom.

Ja sam u mubarek Medini u periodu od oko tri godine stekao neprocjenjivo važno životno iskustvo koje mi puno znači u mom dosadašnjem angažmanu. U mubarek Medini sam doživio i prve radosti bračnog života, rađanje kćerke Sumejje …

IDENTITET.LU: Diplomirali ste na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.  Shodno tome da nosite  iskustvo stečeno iz dva različita obrazovna konteksta, tj. sa FIN-a kao i sa Medinskog univerziteta, bilo bi uistinu interesantno ukoliko ovom prilikom navedete uočene prednosti ali i nedostatke studiranja pri pomenutim visoko-obrazovnim ustanovama?

Mubarek Medina mi je ponudila mogućnost da naučim jezik Kur’ana i Sunneta i jezik stanovnika dženneta, da se upoznam sa kapitalnim originalnim djelima na arapskom jeziku na kojima je ulema marljivo radila od prvih generacija muslimana pa do našeg vremena. Mogućnost da se koristite arapskim jezikom je za muslimane čitavog svijeta od neprocjenjivog značaja.

Spoj tog iskustva i znanja stečenog na FIN-u u Sarajevu olakšao mi je u mom radu sa muslimanima u Bosni i Hercegovini na način da spajamo tradiciju i savremena kretanja, da razumijemo utjecaje određenih historijskih okolnosti na ponašanje muslimana Bošnjaka, a spajanjem ova dva iskustva dobio sam priliku da dam maksimum doprinosa na polju vjerskog angažmana u Travniku, na Kalibunaru, na čemu sam Uzvišenom Gospodaru neizmjerno zahvalan.

IDENTITET.LU: Svršenik ste Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Možete li ovom prilikom izdvojiti nekog od profesora, vaspitača ili bilo kog drugog tadašnjeg upošljenika Gazijine medrese za kojeg Vas vežu posebna sjećanja, neko ko je svojom osobenošću ili načinom rada zaslužio da ga ovom prilikom pomenemo?

Rahmetli Abdulah Čelebić, profesor koji mi je u prva dva razreda predavao arapski jezik probudio je u meni ljubav prema ovom jeziku. Da ga Allah nagradi najljepšim deredžama u dženneti-Firdevsu. Rahmetli Faruk Demić, još kao student FIN-a, radio je izvjestan period u Medresi kao vaspitač. Imao je drugačiji pristup u odnosu na ostale vaspitače. Bio je blag, pobožan, sa problematičnim učenicima je obavljao razgovor u vaspitačkoj sobi, bez podizanja tona, što bi rezultiralo pozitivnom reakcijom i popravljanjem ponašanja. Allaha, dž.š., molim da mu se smiluje i nagradi dženneti-Firdevsom. Ostale profesore i vaspitače volim i po dobru spominjem, ali sam se ove dvojice ovom prilikom posebno sjetio, a eto, Allahovom odredbom, obojica su mladi preselili na ahiret, rahmetli Abdullah od gelera neprijateljske granate u Sarajevu, a rahmetli Faruk utapanjem u jezero nakon saobraćajne nesreće.

IDENTITET.LU: Možete li se ovom prilikom prisjetiti prvih iskustava koje ste sticali u svojstvu imama, onih prijeratnih, u starom sistemu? – Koje su bile glavne poteškoće sa kojima su se radnici za islam susretali u tom periodu? 

Kao učenik Medrese, a potom kao student imao sam priliku u prijeratnom periodu provoditi ramazansku praksu u našim džematima. Nekoliko ramazana sam bio na sjeveru i jugu Crne Gore i jedan u Hercegovini. Presija sistema koji ima antivjersko usmjerenje ostavila je traga na imame ali i na šire muslimanske mase. Imam nije imao baš jaku ili utjecajnu poziciju. Sa strepnjom su se pokretale aktivnosti u radu sa djecom ili omladinom. Uvijek je postojala opasnost da vas neko optuži da ste nepodobni za tadašnji sistem.

IDENTITET.LU: Čini se da je situacija u tom pogledu danas posve drugačija. Kakva su Vaša zapažanja u tom kontekstu?

Danas imamo ogromnu i neprocjenjivu blagodat slobode da se odgovornim ponašanjem i lijepo organizovanim aktivnostima posvetimo odgoju i obrazovanju naše djece, omladine i odraslih, te na taj način pomognemo svima koji tragaju za pravim putem da se što bolje i uspješnije angažuju na tom planu.

IDENTITET.LU: Porijeklom ste iz Sandžaka. Selo Trpezi u kojem ste rođeni, nalazi se u Bihoru, regiji koja je iznjedrila veliki broj pisaca, pjesnika, visokoobrazovanih ljudi, stručnjaka u raznim naučnim oblastima, među kojima su svakako i Vaša dva rođena brata – Suljo Cikotić, glavni imam medžlisa IZ u Mostaru i dr. Selmo Cikotić, bivši ministar odbrane Bosne i Hercegovine. Uprkos navedenom, kulturni život, vjerska svijest i naučni razvoj u Bihoru trenutno možda i nisu na zadovoljavajućem nivou. Koji je Vaš komentar?

Zbog izostanka mogućnosti da se po završetku našeg školovanja angažujemo u rodnom kraju mi smo, Allahovom odredbom, tu gdje jesmo i nastojimo dati maksimalno pozitivan doprinos za dobrobit islama, muslimana, Bošnjaka i svih stanovnika na ovom prostoru. Zavičaj je u našim srcima i njemu se s vremena na vrijem vraćamo nastojeći da i tamo damo doprinos u skladu sa trenutno raspoloživim mogućnostima. Ja sam prvi svršenik FIN-a iz Crne Gore, ali, ono što me raduje, sve je više mladih kadrova koji svoje školovanje završavaju na našim prostorima, u Turskoj ili arapskim zemljama i angažuju se u C. Gori, tako da se iskreno nadam velikom napretku, koji je već sada evidentan.

Ja i braća smo spremni dati svoj doprinos u segmentima koji su realno u dometu naših mogućnosti.

IDENTITET.LU: U sklopu mnogobrojnih aktivnosti džemata Kalibunar, organizirate i ekskurzije. U više navrata putovali ste u Istanbul, zatim ste posjetili i određene sandžačke gradove, pa ste čak putovali i do Španije. Koristi zajedničkih putovanja zasigurno su mnogostruke. U tom kontekstu, koji je po Vama primarni značaj organiziranih ekskurzija? Podijelite sa nama Vaše iskustvo u tom pogledu.

Kur’anski inperativ je da se putuje po Zemlji i uzima pouka kroz razmišljanje o Allahovom stvaranju i sudbinama naroda prije nas. Kroz putovanja mi se bolje međusobno upoznajemo, upoznajemo i druge ali isto tako i same sebe. Mnogo smo se okoristili kroz naša putovanja, prvo unutar Bosne i Hercegovine, potom obilaskom Sandžaka, Sjevernog i Južnog, potom C. Gore, a onda smo putovali u Švicarsku, Tursku i Andaluziju (Španiju) te na taj način stekli puno prijatelja i pozitivnog iskustva.

Preporučujem svima da u skladu sa svojim mogućnostima putuju u ime Allaha, radi pouke, saznanja, radi širenja vidika i uspostave pozitivnih kontakata. Bereket je u pokretu. U konačnici, svi smo mi putnici ka Allahu, a iza sebe na dunjaluku ostavljamo trag, pa se potrudimo da čineći što više dobrih djela budemo podstrek i drugima na tom putu. Današnja sredstva komunikacije olakšavaju nam brz protok informacija, te se iskreno nadam da ćemo mi muslimani to nastojati maksimalno koristiti za promociju dobra.

S početka naredne godine, ako Bog da, želja nam je da organizujemo putovanje na umru, te da posjetom mubarek, najčistijih i najsvetijih mjesta na dunjaluku, pročistimo svoju dušu, moleći Allaha, dž.š., da nam svima podari iskrenost u vjerovanju, pozitivnom djelovanju i da nam bude milostiv na Sudnjem danu. Amin!

IDENTITET.LU

Ceman
Autor članka: Ceman April 18, 2016 20:50